BiH pogodno tlo za trgovinu ljudima
Prije par dana pripadnici Centra javne bezbjednosti Banja Luka uhapsili su pet osoba osumnjičenih da su počinili kazneno djelo trgovine ljudima radi vršenja prostitucije i kazneno djelo protivpravnog lišavanja slobode. Protiv svih je podnešen izvještaj Okružnom tužilaštvu u Banjoj Luci, saopštio je Centar javne bezbjednosti Banja Luka.
U istraživanju o trgovini djecom, koje su sproveli Save the Children Norway i UNICEF u saradnji sa velikim brojem nevladinih organizacija iz BiH, navodi se da je (korištenjem sekundarnih izvora informacija) u periodu od 1999.- 2003. godine između 110 i 160 djece identifikovano kao predmet trgovine ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja. Najmanje pola od ovog broja je iz BiH, većina je starija od 14 godina, ali ima ih i starosti od samo deset godina i gotovo sve su djevojčice. Pretpostavlja se da je ovaj broj mnogo veći i da se djeca, osim u seksualne svrhe, iskorištavaju i za trgovinu organima. Ono što posebno ide na ruku organizatorima trgovine ljudima, jeste to što veliki broj djece u BiH nije upisan u matične knjige rođenih i faktički ne postoje. Institucije Ombudsmana FBiH i RS su prije par mjeseci završile projekat kojim se nastojala podići svijest ljudi o važnosti upisivanja djece u matične knjige rođenih. Ljiljana Zita, Ombudsman Federacije BiH ipak smatra da: ''Iako rade na poboljšanju ljudskih prava, neke druge institucije (npr. policija, tužilaštvo, granične službe...) su pozvaniji komentarišu trgovinu ljudima. Ombudsman je tu da daje preporuke i komuniciraju sa medijima, te da na taj način utiču na poboljšanje poštovanja ljuskih prava. Mi smo tu da sugerišemo na pooštravanje kaznene politike za djelo trgovine ljudima i na taj način pomognemo u njegovom suzbijanju.'' Gore pomenuto istraživanje pokazalo je da policija, kao institucija koja je zadužena za sigurnost građana i za suzbijanje krivičnih djela, ne uživa pretjerano povjerenje građana. Policija, prema mišljenju ispitanika, nema potreban nivo stručnosti u radu sa žrtvama trgovine ljudima, nema kadrovskih i materijalnih resursa. Ipak, policija je organ koji se prvi susreće sa žrtvama trgovine ljudima, bilo da su to djevojke i žene koje su primorane na prostituciju, bilo da su to djeca koja su primorana da prose na ulici. Komentar MUP-a RS na problem trafikinga nismo uspjeli dobiti. Akcija STOP, koju je 2001. godine sproveo UNMBiH je, prema nezvaničnim podacima koje smo uspjeli dobiti, dala rezultate, jer je na području Prijedora zatvoreno nekoliko noćnih barova koji su bili paravani za trgovinu ženama i prostituciju. Nakon te akcije u Prijedoru nije bilo zabilježenih slučajeva trafikinga. Međutim, slučaj Olene Popik, koji je otkriven nakon njenog zbrinjavanja u bolnici i kasnije smrti je pokazao da ovaj problem i te kako prisutan u BiH. Nakon pometnje koju je izazvalo objavljivanje informacija o prostitutki zaraženoj svim polno prenosivim bolestima (uključujući i SIDU), veliki broj muškaraca koji su bili korisnici takvih ''usluga'' naprasno se podvrgao testiranju na ovu bolest. U istraživanju trgovine djecom u BiH veliki broj muških ispitanika je tvrdio kako bi za prigodnu novčanu nagradu učestvovalo u trgovini ljudima. Takođe, tvrdili su kako veliki broj djevojaka svojevoljno rade kao prostitutke ''jer im se to sviđa'' i kako ''najbolji posao obavljaju izuzetno mlade djevojke.'' Iako je, prema zvaničnim podacima, stanje ljudskih prava u BiH na višem nivou nego proteklih godina, ono još uvijek nije na tom nivou da se može smatrati kako se ljudska prava u potpunosti poštuju. Gornji navodi pokazuju da je svijest ''običnih'' ljudi o žrtvama trafikinga i kršenju ljudskih prava uopšte veoma nisko, a to dovodi do daljeg nepoštovanja istih. |
Slicni linkovi
istraživanju trgovine djecom
|
Verzija za stampanje
Nazad na vrh
