Potencijalni stetni utjecaji GM usjeva na konvencionalnu poljoprivredu
|
U organizaciji Nacionalnoga odbora za koordinaciju projekta "Razvitak okvira nacionalne biološke sigurnosti u Republici Hrvatskoj" održana je 4.radionica: GMO problematika u Hrvatskoj i Europi - Topusko, 28. i 29. rujna 2004.
Genetičko inženjerstvo je danas predmet žestokih rasprava. Stavovi znanstvenika i javnosti su suprostavljeni; dok jedni naglašavaju moguće prednosti i dobit od transgenih usjeva, drugi upozoravaju na moguće opasnosti. U predgovoru prvog izvješća “GM Science Review”(2003.) David King kaže: “Potrebno je više znanstvenih istraživanja uključujući područja alergija, ekologije tla, biološke različitosti poljoprivrednih područja i posljedica toka gena.” Neželjeno širenje i održavanje GM biljaka Postoji opasnost da u poredbi sa svojim normalnim dvojnikom GM biljke ispolje veću sposobnost preživljavanja i nekontroliranog širenja u okoliš. U proučavanju ove pretpostavke korištena su dva modela: • Model strane vrste – gradi se na iskustvenoj pretpostavci da približno 0,1% u neki okoliš unesenih stranih vrsta (pa tako i GMO) postaju štetnici (Elton, 1958). • Model usjeva – pretpostavlja da će se GM usjev, osim za GM svojstvo, ponašati na isti način kao i normalni dvojnik. Na osnovi PROSAMO-a1 razmatrana je mogućnost nekontroliranog širenja GMO-a te njegovog pretvaranja u usjev koji nam pravi neprilike i poteškoće u okolišu. Trenutno ne znamo koje promjene u životnom ciklusu biljke mogu utjecati na njenu sposobnost nekontroliranog širenja. Konačni zaključak je: vjerojatno je da će neki budući transgeni usjevi biti bolje prilagođeni biotskim i abiotskim uslovima, pa će kao takvi trebati manje ljudske pomoći da prežive. Međutim, takvi organizmi biti će ujedno sposobniji za izmaknu kontroli i postanu invazivni. ________________________________________________ 1 Planned Release of Selected and Modified Organisms Otrovnost za život u okolišu Industrijska poljoprivreda s primjenom pesticida već ima značajan negativni učinak na biološku različitost i pogoršanje karakteristika tla, te s time u vezi treba razmatrati i učinak GM usjeva. Bt toksini transgenih usjeva mogu djelovati na niz insekata (Lepidoptera i Coleoptera), pa je važano znati kako utječu na neštetne vrste iz tih familija. Mogući štetni učinak na zlatooku (Chrysopherla carnea) opisao su Hilbeck i sur.(1998. i 1999.) a na jednu vrstu bubamara (Coleomegilla maculata) Wold i sur.(2001.). I dok istovremeno neki rezultati istraživanja navode na zaključak da nema opasnosti po predatore, Hilbeck je objavio pregled istraživanja utjecaja Bt transgenih usjeva na korisne predatore i na osnovu tog pregleda istraživanja zaključio da su u mnogim studijama toksičnosti (kronični letalni i subletalni učinci Bt toksina) korišteni neprimjereni eksperimentalni postupci, što pak dovodi pod znak pitanja vjerodostojnost dobivenih rezultata. Otrovnost po organizme tla (bakterije, gljive, protozoe, mekušci i dr.) može biti ispoljena nakon direktnog dodira s korjenom transgene Bt biljke, dodira s izlučinama toksina iz korijena u rizosferu, kao i dodira sa zaoranim žetvenim ostacima biljke. Tako n.pr. jedan od toksina Cry1Ab utvrđen u izlučinama korijena nekih hibrida kukuruza (Saxena i Stotzky, 2000.). No utvrđeno je također da je unos toksina u tlo zaoravanjem biljnih ostataka Bt transgenih biljaka još veći (Evans, 2002.). Ti toksini imaju sposobnost održivosti u okolišu još neko vrijeme nakon žetve usjeva, dok kumulativni efekt uzastopne sjetve Bt usjeva na mogući aditivni učinak još nije ispitan. Pregled rezultata istraživanja Bt toksina iz transgenih usjeva na mikroorganizme tla ukazuje da su istraživanja rijetka i nekompletna (Glandorf i sur 1997.). Istraživanja utjecaja na kralježnjake, naročito na ptice koje se hrane na tim usjevima nedostaju. Iz pregleda literature Cummins-a (2004.) saznajemo da: • U probavnom sistemu i izmetu krava hranjenih 4 tjedna silažom od Bt kukuruza (Cry1Ab toksin) nađen je Bt toksin. • U probavnom sistemu svinja hranjenih Bt kukuruzom (Cry1Ab toksin) utvrđeno je prisustvo Cry gena i nerazgrađenog proteina-toksina Cry1Ab. U drugom ispitivanju izmet svinja hranjenih StarLink kukuruzom (Cry9c) sadržavao je Cry gene što ukazuje na njihovu tek djelomičnu razgradnju tijekom probave. Učinci tih ostataka ne komentiraju se. 2002. provedeno je prvo istraživanje GM hrane na ljudima. Sedam dobrovoljaca hranjeno je sa soj-burgerima i sojinim mlijekom od GM soje. Nakon prolaza kroz tanko crijevo, probavljeni materijal sakupljan je u vrečice. Analizom, u njemu je utvrđena velika zastupljenost netaknute genetski izmijenjene DNA. No što je još zanimljivije, kod tri ispitivana dobrovoljca utvrđen je prijelaz genetski izmijenjene DNA iz soje u bakterije jednjaka. Transgeni usjevi otporni na štetnike mogli bi osigurati određeni napredak u odnosu na konvencionalne hibride i primjenu pesticida, ali za sada nedostaju komparativna istraživanja alternativnih metoda proizvodnje (metode integralne i ekološke poljoprivrede). Prevladava mišljenje da još nedovoljno razumijemo utjecaj na okoliš, te nismo u stanju predvidjeti dugoročne učinke na agroekosistem. Razvoj otpornosti Znanosti je poznato da je otpornost kontrolirana samo jednim genom kratkotrajana u poredbi s onom kontroliranom s više gena. No iskustvo nas uči da će svaka otpornost temeljena na genetskom mehanizmu, u industrijskom uzgoju usjeva prije ili kasnije biti probijena. Otpornosti korova na herbicide uobičajena je pojava. Još je 1968. zamijećena prva pojava korova otpornog na aktivnu tvar triazin, a od tada otpornost na herbicide bilježi se širom kugle zemaljske. Uočena je i opisana spontana mutacija za otpornost prema aktivnoj tvari glifosatu (Ng i sur. 2003.). Danas se znade za najmanje 127 rezistentnih korovskih vrsta na 15 aktivnih tvari herbicida (Mortimer i Putwain, 1991.). Rezistentnost na herbicide javlja se nakon 3-10 godina primjene određenog herbicida, a pojava tolerantnosti na glifosat već je zamijećena na nizu korova. Čak su zamiječene biljke uljane repice “super-korovi” s trostrukom otpornošću: 1) na glifosat (Roundup), 2) glufosinat (Liberty) i 3) imidazolin (Clearfield). To je posljedica križanja polenom s nekoliko, u ovom slučaju tri, na herbicid tolerantne sorte. Da se doskoči ovom fenomenu, danas se farmerima preporuča da ovakve “super-korove” ponovo suzbijaju s po okoliš još nezgodnijim herbicidima na bazi aktivnih tvari 2,4D i paraqat. Zamijećena je i adaptacija štetnika na do tada otporne sorte. Oplemenjivačke posljedice u ovom slučaju mogu biti mnogo ozbiljnije, jer za sada nema djelotvorne zamjene Cry genima. Opet postaje važno da se učestalost i intenzitet napada kontrolira odgovarajućom plodosmjenom. Monokultura, tako uobičajena u visokorazvijenoj industrijskoj poljoprivredi SAD-a, preduvjet je jakog napada štetnika. Jasno je da će, kako se obim biljnih vrsta i u njih unesenih novih svojstava povećava, praznina u našem znanju, a s time i prateća nesigurnost, postajati sve složenija. Potrebno je još više znanstvenih istraživanja naročito na alergenost, ekologiju tla, biološku različitost poljoprivrednih krajobraza i na posljedice toka gena. U Hrvatskoj kukuruzni moljac i drugi štetnici kukuruza još ne čine ekonomski značajne štete, pa za sada nema nikakvog ekonomskog opravdanja uvoditi Bt hibride, a upravo je pojašnjeno da ni uvođenje na herbicid tolerantnih hibrida nema dulju perspektivu. Ako GM usjevi ne daju veći urod, a pritom niti u prvim godinama uzgoja ne pružaju zadovoljavajuću zaštitu od korova i namrtnika, što im je osnovna svrha, te mogu biti i štetni po zdravlje čovjeka i okoliš – pitamo se: koji bi tro trebao biti razlog da se odobri njihovo uvođenje u hrvatsku poljoprivredu? Literatura 1. Cummins, J. 2004. Bt Toxins in Genetically Modified Crops: Regulation by Deceit. ISIS 2. Elton C.S. 1958. The ecology of invasions by animals and plants. New York, John Wiley. 3. Glandorf, d.c.m., P.A.H.M. Bakker and L.C. Van Loon. 1997. Influenze of the production of antibacterial and antifungal proteins by transgenic plants on the sphorophitic soil microflora. Acta. Bot. Neerl., 46(1):85-104. 4. Hilbeck, A., M. Baumgartner, P.M.Fried and F. Brigler. 1998. Effects of transgenic Bacillus thuringiensis corn-fed prey on mortality and development time of imature Chrysoperla carnea (Neuroptera: Chrysoptidae). Biological ontrol, 27:480-487. 5. Hilbeck, A., W.J. Moar, M. Pusztai-Carey, A. Filippini and F. Brigler. 1999. Prey-mediated effects of Cry1Ab toxin and protoxin and Cry2A protoxin on the predator Chrysoperla carnea. Entomol Exp. At Applicata, 91:309-316. 6. Ng, C.H., R. Wickneswari, S. Salimijah, Y.T. Tang and B.S. Ismail. 2003. Gene polymorphism in gliphosate-resistant and –susceptible biotypes of Eleusine indica from Maaysia, Weed Res. 43:108-115. 7. Saxena D. and G. Stotzky. 2000. Insecticidal toxin Bacillus thuringiensis is released from roots of transgenic Bt corn in vitro and in situ. Ems. Microb. Ecoligy, 33:35-39. 8. Wold, S.J., E.C. Burknes, W.D. Hutchinson and R.C. Venette. 2001. In-field monitoring of benefical insect population in transgenic cornexpressing a Bacillus thuringiensis toxin. Journal of Entomol. Sci., 36(2):177-187. 9. ....................... 2000. Geneticaly modified pest-protected plants. Science and regulation. Report of Commete on Geneticaly Modified Pest-Protected Plants. NAS, Washington, D.C. April 5. 10. ....................... 2001. Elements of Precaution: Recommendations for the regulation of food biotechnology in Canada. An Expert Panel Reporton the Future of Food Biotechnology. The Royal Society of Canada. Ittawa, January, ISBN 0-920064-71-x 11. ....................... 2003, 2004. GM Science review. An open review of the science relevant to GM crops and food based on the interests and concerns of the public. Frst and second reports. Marijan Jošt Visoko gospodarsko učilište u Križevcima Više možete pročitati na stranicama Treba li nam GMO? |
Verzija za stampanje
Nazad na vrh
