Hrvatska - besplatni vojni poligon
|
Hrvatsko-američki vojni Memorandum daje novo značenje izrazu "gostoljubivost domaćina" - osoblje i postrojbe NATO-a na tlu Hrvatske njime dobivaju velika prava i neznatnu odgovornost.
Novi hrvatsko-američki vojni Memorandum, potpisan 15. srpnja 2004. izazvao je buru u našoj javnosti i prije nego je postao poznat sav njegov sadržaj. S pravom, jer svi dosadašnji međunarodni vojni sporazumi koji su u ime Hrvatske potpisivani, u pravilu su stranim postrojbama davali neshvatljivu slobodu djelovanja u Hrvatskoj. Dovoljno je spomenuti vojni dodatak Daytonskom sporazumu, odnosno "Sporazum Hrvatske i NATO-a o pravnom položaju osoblja i postrojbi NATO-a" potpisan 1995., čime su postrojbe namijenjene misiji uspostave mira u BiH dobile i na tlu Hrvatske približno ista prava, tj. kao da uspostavljaju mir i ovdje, te zato nikome ne moraju nizašto odgovarati. Zaštita od terorista Ili hrvatsko-američki vojni "Sporazum o sprječavanju širenja oružja za masovno uništavanje" potpisan u veljači 2003. koji američkim postrojbama i civilnom osoblju na tlu Hrvatske daje imunitet od svih kaznenih djela, jamči kaznu za sve koji im se suprotstave, oslobađa američke postrojbe ikakve kontrole uvoza i uz to jamči da će Hrvatska iz svog proračuna snositi svu štetu koju strane postrojbe ili njihovi pripadnici počine svojim djelovanjem na našem tlu, odnosno da američki ratni brodovi mogu u naše luke i američki avioni na naše aerodrome kad god to oni požele. Ne treba ni spominjati da su takvi ustupci nezamislivi kod zemalja članica NATO-a, jer uostalom ne proizlaze iz NATO-ova "Sporazuma o statusu vojnih snaga" (SOFA). U ovom NATO dokumentu, koji su preuzele sve članice Partnerstva za mir, pa i Hrvatska, daleko se pažljivije reguliraju pitanja imuniteta pripadnika stranih postrojbi, naknade za počinjenu štetu, kretanje postrojbi i slično, pa su ovakvi ustupci Hrvatske doista smiješni, posebno ako su sračunati na ubrzanje našeg ulaska u NATO. Zašto bi nas uostalom tamo primili ako su već sad od nas dobili sve ono što inače ne mogu iskamčiti od svojih zemalja članica? Na sve to, osim usamljenih upozorenja od strane Kluba zastupnika HSP-a u Saboru, nije bilo do sada nikakve reakcije iz državnog vrha! Novi hrvatsko-američki "Memorandum o suglasnosti u vezi s korištenjem zračnog prostora, poligona, zračnih i pomorskih luka i objekata za obuku" doduše ne sadrži slične ustupke kao rečeni Sporazum iz 2003. Niti se njime ti neshvatljivi ustupci poništavaju. No, on ipak sadrži niz za Hrvatsku zabrinjavajućih "bisera". Nije nam nikakva utjeha što po članku 3. Memoranduma svaki američki vojnik mora biti evidentiran pri ulasku u zemlju, jer je to uostalom praksa uvedena i u NATO-ov SOFA sporazum na traženje SAD-a. Kao prvo, Memorandum je potpisan između domaće civilne vlasti (dakle Republike Hrvatske) i strane vojne vlasti (dakle Europskog zapovjedništva SAD-a). Štoviše, ta čudna asimetrija se provlači i dalje, pa tako po članku 9. Memoranduma svaka američka vojna postrojba o korištenju aerodroma izravno pregovara sa civilnom upravom aerodroma, a za korištenje luke izravno pregovara sa civilnim koncesionarom luke! Nigdje u tome nema hrvatskih državnih vlasti niti bilo koje gradske vlasti, pa se postrojbe SAD-a očito mogu ponašati kao da je čitava Hrvatska jedna velika vojna baza. Tko upravlja bazom Vojne postrojbe po članku 3. imaju pravo poduzeti sve mjere za svoju zaštitu od terorizma, mimo ograničenja SOFA sporazuma. K tome, imaju pravo po članku 11. za potrebe svoje obuke i sigurnosti "izvesti manje konstrukcije" u Slunju i Gašincima, na aerodromima Pula, Zadar i Udbina, te u lukama Split, Rijeka i Dubrovnik. Riječ je očito o pravu na gradnju svoga vojnog logora u tim lukama i aerodromima, s bunkerima, vrećama s pijeskom, bodljikavom žicom, rampom i "puno drugih lipih stvari" koje će zacijelo oduševiti turističke djelatnike u dotičnim gradovima, a posebno u Dubrovniku koji je već imao čast usred sezone 2001. doživjeti u svojoj luci popunu zaliha na američkim podmornicama. No, posebna je priča svrha ovakvog Memoranduma. Naime, jedno su vojne vježbe u kojima sudjeluju i Hrvatske oružane snage radi njihovog uvježbavanja, a nešto sasvim drugo je iznajmljivanje naših poligona, luka, aerodroma i sl. isključivo za uvježbavanje stranih postrojbi (bez sudjelovanja i uvježbavanja naših oružanih snaga!). Kad je 2003. (dijelom i radi mojih istupa u Saboru) otkazana slovenska topnička vojna vježba na slunjskom poligonu, MORH je kukao radi izgubljenih 375.000 kuna za koliko su Slovenci htjeli iznajmiti slunjski poligon za tu svoju vojnu vježbu. Ovdje međutim po članku 4. Memoranduma postrojbe SAD-a na tlu Hrvatske su posve izjednačene s postrojbama HV--a: ne plaćaju nikome ništa za korištenje naših poligona i vojnih baza, zračnog prostora, vojnih luka, niti za zauzimanje prostora u skladištima, parking, pomorsku i zračnu navigaciju troškove osiguranja i slično. Hrvatska se tako pretvara u veliku i k tome besplatnu američku vojnu bazu ili poligon. Za korištenje luka i aerodroma, te za prelete će doduše tek biti sklopljeni posebni sporazumi, ali to ne treba nikoga veseliti. Drugo, posebnim ugovorom treba jasno odrediti tko upravlja vojnom bazom ili poligonom tijekom vojne vježbe. U Italiji je praksa da u bazi uz stranog zapovjednika bude i domaći - kao svojevrsni "kustos" vojne baze ili poligona koji jamči kvalitetu usluga i vodi računa o održavanju objekata. On je pored toga zadužen i za odnose stranih vojnih snaga sa domaćim stanovništvom u susjedstvu baze, odnosno sa domaćim stanovništvom zaposlenim u bazi. Strane postrojbe koje koriste vojne baze ili poligone obično traže i sporazumom uređuju svoje pravo na izgradnju posebne prometne infrastrukture za svoje potrebe, što pak zadire u pitanje GUP-a, odnosno u korištenje pomorskog dobra. Također, obično strane postrojbe traže izradu novog sustava telekomunikacija, zabranu preleta područja baze ili poligona i pravo prvenstva stranih postrojbi na prometnicama ili u luci prije i nakon vježbe. Uz to, obično se traži i pravo na meteorološka, hidrološka i geološka istraživanja u području baze i oko nje. Nesreće pri tome nisu isključene, no nesreće prouzročene američkim letjelicama provodit će hrvatsko Povjerenstvo u kojem će biti i američki članovi. Ipak, američkoj strani omogućena je i zasebna istraga! Vojnici pod imunitetom Nema ni slova o rješenju pitanja eventualne kaznene odgovornosti američkih vojnika barem na razini koju inače jamči NATO SOFA sporazum! Dakle, tko provodi istragu, tko za što odgovara, kada se primjenjuje isključivo hrvatski kazneni postupak i slično. Ovo pitanje je inače u svim zemljama koje sa SAD-om imaju sporazume o korištenju vojnih baza izazvalo najveću pozornost. U svakoj zemlji utvrđuje se na drugi način je li kazneno djelo doista počinjeno obavljanjem službene dužnosti ili nije, tj. može li se kod tog kaznenog djela strani vojnik pozvati na imunitet prema SOFA sporazumu - u Velikoj Britaniji to odlučuje britanski sud, u Francuskoj arbitraža domaćeg pravosuđa i stranog zapovjedništva, u Turskoj i Japanu to je na diplomaciji. Ovdje se to u Memorandumu niti ne spominje, nema ni govora o sklapanju nekog posebnog sporazuma, jer je predstavnicima hrvatskih civilnih vlasti i predstavnicima vojnih vlasti SAD-a to očito bilo posve nebitno. Naime, stanovnici američkog besplatnog vojnog poligona zvanog Hrvatska "će se već nekako snaći." Prenosimo: 'Slobodna Dalmacija' |
Verzija za stampanje
Nazad na vrh
