U Crnoj Gori nema zvanicne statistike o incestu: U kosmaru porodicne tajne

20 February 2005

Tesko da se moze zamisliti tema koja izaziva vise mucnine nego sto je incest. Po definiciji, incest je seksualni odnos izmedju srodnika. Prva pomisao vecine ljudi je da se tako nesto ne moze desiti normalnim osobama. Praksa govori drugacije. Prema rijecima Aide Petrovic, koordinatorke Crnogorskog zenskog lobija, organizacije koja se bavi i ovom vrstom zlostavljanja, u Crnoj Gori se niko ne bavi zvanicnom statistikom o incestu, jer drustvo ocigledno ne priznaje da taj problem postoji.-Ipak, lako je utvrditi o cemu se radi kada se konsultuju izvjestaji americkih institucija po kojima se jasno vidi da seksualnu zloupotrebu medju srodnicima cini izuzetno mali broj mentalno poremecenih osoba ili alkoholicara. Uglavnom je rijec o uglednim ljudima koji zvanicno nisu u konfliktu sa drustvenim normama. Uvrezen je jos jedan stereotip � incestu pribjegavaju ljudi nezadovoljni seksualnim zivotom koji vode. To takodje nije tacno, jer je uvijek rijec o dominantnim i primitivno patrijarhalnim ljudima, najcesce muskarcima, koji smatraju da u porodici sve pripada njima, pa cak i tijelo djece ili sestre, kaze Aida Petrovic uz napomenu da su ponekad, mada vrlo rijetko, i zene napasnici.

Iskustvo govori da je u 80 odsto slucajeva incestnik otac, ali su to ponekad brat, stric, ujak... Najgore je sto zrtva sebe okrivljuje za zlo koje joj je naneseno. Prije svega, napasnik je osoba koju zrtva odlicno poznaje i u koju ima neograniceno povjerenje. Incest se prvi put desi kada osoba to najmanje ocekuje, a potom traje godinama. Biva paralisana od straha, pa ipak u klopci dotadasnjeg vaspitanja, misli da je morala da ostane poslusna muskarcu, trazeci krivicu u sebi. Ona se bezbroj puta preispituje kako je izazvala napasnika, sta ce reci okolina ukoliko se sazna, a vrlo cesto njeno cutanje je posledica prijetnji i ucjena. Pri tome majka cesto posumnja ili joj cak dijete kaze, ali nema snage da se izbori sa nasilnikom, najprije zbog �bruke� koja bi se nanijela kuci, bratstvu, plemenu...Uostalom, drustvo uvijek na stub srama iznosi zenu, prije svega majku, a potom i zrtvu. Ako objelodani incest pod svojim krovom razvod je neminovan, a ako krije pristaje da zrtvuje dijete zarad �mira u kuci�. Zato ovakve monstruoznosti vrlo rijetko budu objelodanjene i kaznjene. Ispovijesti onih ciji je zivot trajno obiljezen nasiljem u porodici tek donekle moze da docara pakao u kome traju.

Za sada je sudski epilog dobio samo slucaj u Niksicu koji se desio prije nekoliko godina. Tada je maloljetna djevojcica sjekirom okoncala zlostavljanje koje je nad njom i sestrama vrsio otac. Ne samo da je on seksualno iskoriscavao kceri, nego ih je ustupao i svojim prijateljima, nasladjujuci se prizorima uzasa.

Najveci problem predstavlja seksualno zlostavljanje djece, pa cak i one predskolskog uzrasta. Previse su mali da bi shvatili sta se dogadja, a onaj ko ih zlostavlja za njega predstavlja neprikosnoveni autoritet protiv koga ne znaju da li treba da se bore ili prihvate takvo ponasanje kao normalno. U svakoj situaciji oni osjecaju da tu nesto nije u redu i sebe krive, tako da se takvi slucajevi vrlo tesko otkrivaju i u samoj porodici.Interesantno je napomenuti da ove neprirodne veze zapocinju iznenadno (za zrtvu) i traju onoliko koliko to zeli incestnik, a najcesce se odigravaju po nesto izmijenjenom geslu �Ja sam te rodio, ja cu te i ubiti�. Kod incestnika opravdanje glasi �Ja sam te rodio, ja cu te i posjedovati�. U svakom slucaju, zrtve ove vrste nasilja nose teske dozivotne traume ukoliko im se na vrijeme ne pruzi strucna podrska i psiholoska pomoc. Kako naglasava Aida Petrovic, od neprocjenjive koristi bi bilo da se mediji otvore kako bi zrtve bile informisane da imaju neotudjivo pravo na sopstveno tijelo ali i pravo da se pobune. Treba ih ohrabriti da traze pomoc zenskih grupa, medicinskih i pravnih strucnjaka. U suprotnom ce i dalje prve rijeci kada se uopste usude da se obrate za pomoc glasiti:�Desava mi se sto se jos nije nikome desilo�. Moraju znati da nisu u pravu.

Zrtve incesta su po pravilu izuzetno zatvorene i same u svom bolu pokusavaju sebi da objasne zasto se to bas njima desava. Situacija je za njih jos nerazumljivija sto im bol zadaje osoba koja bi po prirodi stvari morala de pruzi zastiti. Pri tome nije zanemarljiva cinjenica da drustvo uvijek preispituje moralnu podobnost zena, a muskarac je uglavnom oslobodjen krivice jer je bio �izazvan�. To i jeste kocnica da zrtve otvoreno progovore o nasilju kome su izlozene.
Kolika je velicina nesrece usadjene u dusu zrtava incesta svjedoce psiholozi koji tvrde da su osobe zlostavljane na ovaj nacin njihovi pacijenti do kraja zivota. Doda li se tome nemogucnost stvaranja sopstvene porodice zbog traumaticnih iskustava, trajno nepovjerenje prema suprotnom polu ili nekvalitetan buduci seksualni zivot, jasno je koliko nesrecnih osoba skrivenih tajnom nezasluzenog srama oko nas zivi.

U mnogim porodicama nasilje traje godinama jer zena nema snagu da se suprotstavi. Prije nekoliko godina Crnogorskom zenskom lobiju javila se zena sa primorja trazeci savjet i pomoc. Sa muzem koji je obrazovan, lijep, ugledan zivjela je u idealnom braku sve dok se jednog dana nije sa posla vratila ranije. U kupatilu je zatekla prizor koji joj je preokrenuo zivot. U kadi su se sestogodisnji sin i cetvorogodisnja kceka mazili po intimnim djelovima tijela i pritom plakali dok je njen suprug nag sa punom erekcijom uzivao u sceni. Poslije nekoliko javljanja Lobiju, ova zena je ucutala. Ostala je da zivi sa svojim muzem, valjda zbog �idealnog braka� ili ko zna cega. Nije imala snage da prekine lanac nasilja.

Incest centar u Beogradu prima u prosjeku jednu prijavu o seksualnom zlostavljanju dnevno. Od cetvoro zlostavljane djece tri su djevojcice, a jedan djecak, a od pet pocinilaca cetiri su muskarci, a jedna zena. Njacesci vid incesta je na relaciji otac-kcerka, a Incest trauma centar biljezi tuznu statistiku da je u 39 slucajeva 12 procenata nasilnik otac.I prema podacima Instituta za mentalno zdravlje u beogradu incest najcesce cine ocevi nad kcerkama, a u evidenciji Instituta takvih slucajeva je oko 50 odsto od ukupno zlostavljane djece.

Profesor Pravnog fakulteta u Podgorici dr Milos Babovic upozorava da su sankcije za krivicno djelo rodoskrvljenja novim Krivicnim zakonikom mnogo blaze nego u ranijim zakonskim tekstovima. - Cak je i djelo drugacije opisano, pa se incest odnosi na seksualni odnos izmedju najblizih srodnika po pravoj liniji, roditelja i djece i brata i sestre, i to samo izmedju punoljetnog incestnika i maloljetne zrtve. Tako ispada da je seksualni odnos izmedju oca i kcerke ili brata i sestre stvar njihovog poimanja seksualnih sloboda ukoliko su punoljetni. Prema novom Krivicnom zakoniku Crne Gore kazna za rodoskvljenje je tri godine. To je ocigledno trend u modernoj pravnoj misli, jer su slicna rjesenja data i u zemljama u okruzenju.
Zanimljiv je podatak da je ovo krivicno djelo bilo sankcionisano i u Krivicnom zakoniku Knjazevine Crne Gore jos prije sto godina. Prema tom zakoniku krivicno djelo se odnosilo ne samo na sirok krug krvnih srodnika vec i na duhovne srodnike - kumove a propisana zatvorska kazna deset godina.