Zakon o umjetnoj oplodnji
|
Povodom pitanja regulacije zakona o umjetnoj oplodnji u RH razgovarali smo sa članicama udruge CroL koje kažu:
"Stavovi stručnjaka i stavovi biskupske konferencije u samim se temeljima razlikuju, iako i jedni i drugi prepoznaju neke osnovne probleme koje dosadašnji zakon nije regulirao, kao što su nedovoljna regulacija donacija jajnih stanica." Koja su osnovna etička, zdravstvena i moralna pitanja kad se diskutira o pravima i mogućnostima umjetne oplodnje? Ovo je vrlo složeno pitanje koje bi zahtijevalo doista opširan odgovor. Stvarno je stanje takvo da se u ovom trenutku lome koplja na gotovo svim aspektima ovog problema - od pitanja tko bi zapravo imao pravo na umjetnu oplodnju, pa sve do toga je li to "etički i moralno" ili ne. Iz crkvenih su krugova u javnost čak doprle izjave kako su djeca začeta umjetnom oplodnjom "stvari", te kako kasnije "imaju zdravstvenih problema" i "noću sanjaju bijele ljude", što su stavovi koje je suvišno komentirati i zbilja je začudno da netko uopće ima obraza na taj način istupati u javnost. Moralna i etička pitanja kad je posrijedi umjetna oplodnja jesu, primjerice, evidencija davatelja/ica i regulacija donacija spolnih stanica, što je dosad u više poznatih slučajeva bilo podložno manipulacijama i nezakonitim radnjama, no to se nikako ne može navoditi kao glavni razlog radikaliziranju eventualnog budućeg zakona ili čak zabrani umjetne oplodnje jer posljedice takvih čini ne bi smjele snositi osobe kojima je umjetna oplodnja potrebna, a ispada da se to lomi baš preko njihovih leđa, dok glavni akteri i pokretači tih malverzacija zarađuju sjajan novac na crnim tržištima i uglavnom ostaju nekažnjeni – a tu se nameće i vrlo ozbiljno pitanje funkcioniranja pravne države. Što mislite o prijedlozima zakona koji su predloženi u Hrvatskoj? Prošli nacrt Zakona o umjetnoj oplodnji (predstavljen u rujnu prošle godine) bio je liberalan, usklađen s europskom zakonodavstvom. Primjenom tog Zakona omogućila bi se donacija jajnih stanica, sperme i zametaka, a ženama bez partnera omogućio bi umjetnu oplodnju. Taj je nacrt, međutim, naglo povučen iz procedure pod izlikom da ga treba uskladiti sa zakonodavstvom Europske Unije. Nedugo nakon toga Crkva je započela kampanju za potpunu zabranu umjetne oplodnje, vođen dokumentom Donum Vitae – dar života. U tom se dokumentu Kongregacije za nauk vjere svi oblici umjetne oplodnje proglašavaju nemoralnima jer su život i identitet zametka povjereni moći liječnika i biologa i uspostavlja se gospodstvo tehnike nad ishodištem i sudbinom ljudske osobe. Na novom prijedlogu Zakona radio je tim stručnjaka ujedinjen u Povjerenstvo za medicinu nacionalnog bioetičkog povjerenstva. Predsjednik povjerenstva dr. Ante Ćorušić nedavno je izjavio da je protiv donacije jajnih stanica, sperme i zametaka, kao i za zabranu umjetne oplodnje žena koje nemaju partnera. Iako izjavljuje da svi članovi povjerenstva ne dijele njegovo mišljenje, takvi su stavovi u skladu s restriktivnim novim prijedlogom zakona, usklađen sa stavovima katoličke Crkve, a ne medicinske struke. Od takve prakse prilagodbe svjetovnih zakona crkvenom svjetonazoru odstupa se čak i u konzervativnim katoličkim zemljama. Primjerice, u Italiji će zbog strogih odredbi novog zakona o potpomognutoj oplodnji, kojima se kao i po prijedlogu zakona u Hrvatskoj, sankcionira korištenje sjemena ili jajne stanice treće osobe, u lipnju održati referendum i za čije je raspisivanje prikupljeno pola milijuna potpisa. Koje je vaše mišljenje o stavu Hrvatske biskupske konferencije prema tom pitanju? Naše je mišljenje kako u demokratskom društvu – kakvim Hrvatska navodno teži postati – svaki pojedinac, udruga, institucija itd. imaju pravo na izražavanje mišljenja, no tu se postavlja pitanje odgovornosti i granica. U ovom konkretnom slučaju svjedoci smo kako Crkva zapravo odlazi korak dalje, na način da svoje mišljenje nameće kao preporuku cijelom društvu. Kao što je poznato, Hrvatska je sekularna država i ponavljamo, o umjetnoj oplodnji, kao i o drugim medicinskim pitanjima na koncu bi trebala odlučiti struka, zajedno s onima koje se to izravno tiče. Isto se tako tim nametnutim mišljenjem krše temeljna ljudska, a time i ženska prava na reprodukciju, što je u suprotnosti s neprestanim napisima o alarmantnoj demografskoj slici Hrvatske. Dakle, imamo veliku stopu mortaliteta no učinit ćemo sve da se povećavanje nataliteta odvija u strogo kontroliranim uvjetima? Takvim se stavovima jasno poručuje u kakvim bi se uvjetima djeca trebala rađati te tko bi ih trebao "imati". Nametanje stava da bi pravo na umjetnu oplodnju trebale imati isključivo žene koje su u heteroseksualnoj vezi izravno je miješanje državnog aparata u intimni život pojedinke. S druge strane, ako žena (a u krajnjoj liniji i muškarac) želi imati dijete ili djecu, ima sve uvjete za adekvatnu skrb i dostojanstveno podizanje djeteta ili djece – ali ne želi pritom biti u vezi – tko joj (mu) to može zabraniti i iz kojih razloga? Samo po sebi se ovdje nameće sljedeće pitanje: bismo li, u tom duhu, trebali oduzeti djecu svim samohranim roditeljima i ne poručuje li se time i njima da su "manje vrijedni"? Osim svega spomenutog, svakodnevno saznajemo za nove slučajeve zlostavljanja i zanemarivanja djece te nasilja u obitelji na koja ne reagiraju ni za to zadužene državne institucije, a ni Crkva. Činjenice i empirijski dokazi su svuda oko nas, pa prosudite sami. Kakve su prakse umjetne oplodnje bile podržavane dosad u Hrvatskoj, i kako mislite da će se kretati nadalje? Dosadašnji zakon o potpomognutoj oplodnji nije regulirao doniranje spolnih stanica, kako jajnih tako i sperme, pa su bile moguće manipulacije. To je danas glavni problem jer u zamrzivačima klinika postoje stotine zametaka za koje se ne zna tko su im biološki roditelji. Dosadašnja praksa je da HZZO pokriva tri pokušaja umjetne oplodnje, a ostalo se plaća. Problem je i što dosad nije postojala evidencija o donatorima pa je teoretski bilo moguće da se mnogo godina kasnije dijete dobiju polubrat i polusestra, ni ne znajući da su u krvnom srodstvu. Primjerice, u Sloveniji su to riješili tako što se doniranje spolnih stanica ne naplaćuje, ali se zato vodi evidencija o donatorima, upravo u cilju sprečavanja takvih problema. U trenutnom ozračju teško je reći kako će se to kretati nadalje jer su se oko ovog problema, kao i kod pitanja prava na pobačaj, očito sukobile dvije struje – lijeva i desna, da tako kažemo, i time umjetnu oplodnju pretvorile u prvorazredno političko pitanje. Ono što je doista neobično i pomalo nevjerojatno jest da se nitko nije sjetio proučiti modele zemalja u kojima se takav zakon uspješno provodi i naprosto ih primijeniti u Hrvatskoj. No, čini se kako se i ovaj "teren" beskrupulozno iskorištava za sakupljanje bodova, dok temeljna ljudska prava ostaju negdje na marginama. Apsurdno je da se na početku 21. stoljeća još vode takve javne rasprave koje su u brojnim slučajevima ispod svake civilizacijske razine. Kako objašnjavate stavove struke (zdravstva) te koliko on niječe ili podržava stavove biskupske konferencije? Zdravstveni stručnjaci u samoj osnovi promišljanja o umjetnoj oplodnji polaze od stavova različitih onima biskupske konferencije. Dok su prvi usredotočeni na maksimalnu dostupnost i što lakšu primjenu i funkcioniranje postupaka umjetne oplodnje, drugi propituju sam čin. S druge strane, u Hrvatskoj se, kao odraz jake uloge Crkve u svim sferama društva, javljaju i zdravstveni stručnjaci skloni promatrati zdravstveni postupak kao teološkim propitivanjima otvoren čin. U tom se smjeru kreće i istup skupine liječnika koji se predstavljaju kao nezavisni katolički liječnici. Oni su načelno protivni metodama umjetne oplodnje, a u nedavnom su istupu izjavili da lijekovi protiv neplodnosti povećavaju rizik od raka dojke, maternice ili jajnika Njihov je istup izazvao oštre reakcije petnaestorice vodećih hrvatskih ginekologa koji su ga okarakterizirali ne samo netočnim, već i zlonamjernim. Zanimljivo je i da među nezavisnim katoličkim liječnicima ne postoji ni jedan koji bi se bavio neplodnošću, humanom reprodukcijom, niti su članovi Hrvatskog liječničkog zbora, a nikad nisu objavljivali svoje radove u relevantnoj stručnoj literaturi. Očigledno je, dakle, da se stavovi stručnjaka i stavovi biskupske konferencije u samim temeljima razlikuju, iako i jedni i drugi prepoznaju neke osnovne probleme koje dosadašnji zakon nije regulirao, kao što su nedovoljna regulacija donacija jajnih stanica. Za www.cro-lesbians.com, Goga i Tamara |
Verzija za stampanje
Nazad na vrh
