Razvoj upotrebe interneta i slobodnog softvera u Srbiji
Ne treba da čudi da ni danas Srbija i Crna Gora (SCG) nema pravno regulisan status svog domena na Internetu. Od 1993. godine, kada je Mirjana Tasić (Matematički fakultet) vratila yu domen u Beograd, nijedna institucija u Srbiji nije pokazala dovoljno interesovanja da ovaj resurs preuzme na sebe umesto da leži na volonterskom radu odgovornih ljudi. Za to vreme se, ipak, razvijala infrastruktura: žice su se razvlačile po Beogradu i Srbiji, računari povezivali. Akademska mreža je 1995. godine imala razvijenu lokalnu mrežu: Bili su povezani Beograd i Niš, a unutar Beograda određeni broj fakulteta. Malo pošto je Internet vraćen u Srbiju 1995. godine, s početka 1996. godine Akademska mreža je bila na Internetu. To je omogućilo preduzeće Beotel, koje je s kraja 1995. godine, nešto pre Euneta, izašao na Internet. Danas je infrastruktura solidno razvijena: tu su bežične veze, ADSL, optika i to preko većeg broja različitih provajdera. Na toj infrastrukturi razvili su se začeci i različitih pokreta vezanih za slobodni softver u Srbiji. Dugo je najznačajnije mesto za okupljanje ljudi koji koriste slobodni softver bila lista elektronske pošte na domenu linux.org.yu. Potom su se javili i drugi, alternativni načini komunikacije (danas u toj oblasti najpopularniji sajt Elitesecurity), ali i prve organizacije koje su imale za cilj esnafsko ili idejno okupljanje: OSNY i LinuxFEST, Uliks, Internodium. Na kraju valja pomenuti i sve veću zajednicu sa ovih prostora na Vikipediji na srpskom kao i na drugim južnoslovenskim jezicima. |



