Slobodan pristup informacijama
’’Informacija je kiseonik demokratije’’, neko je jednom rekao. Svi imaju pravo da traže, primaju i šire informacije i ideje. Na primjer, bez tog prava, ne bi bilo efikasne kontrole Vlade, na posljetku, prilično je tesko imati odgovornu Vladu i prilično je lako pokriti korupciju. Bez ovog prava nemoguće je slobodno glasati.
Svi imaju pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez ičijeg uplitanja, tražiti, primati i pružati informacije i ideje kroz bilo koje medije, bez obzira na granice. Ipak, pravo pristup informacijama razlikuje se od ostalih prava vezanih za slobodu informacija jer štiti aktivno učešće vlasnika tog prava, koji ima pravo da zahtijeva informaciju, a ne samo pasivno da čeka da informacija dodje njemu/njoj. U najvećem broju slučajeva to znači preuzeti inicijativu, biti aktivan i u isto vrijeme biti jednak u tom pravu, bilo da se radi o potražiocu inforamcije kao pojedincu ili predstavniku medija. Prvo pravo ovog tipa je zvanično prepoznato i ozakonjeno u Švedskoj, prije nekih 200 godina i kasnije prošireno na ostatak Skandinavije, a nakon toga na SAD, Evropu i ostatak svijeta. Njemačka, u drugu ruku, još uvijek nema odgovarajuće državno zakonodavstvo. Za zemlje u regionu, ovo je relativno novo pravo, novina demokratskog društva koja je počela nakon pada Berlinskog zida. Ipak, vladina zastupništva i javna administracija se moćno bore protiv njegovog uvođenja i u najvećem broju slučajeva ostaju tako nepristupačne i netransparentne kao i uvijek. Činjenica je da u regionu još uvijek postoje zemlje koje nemaju zakon o pristupu informacijama (Makedonija, Crna Gora). Sledeći paragrafi su kratak prikaz situacije u regionu jugoistočne Evrope. Crna Gora Crna Gora predstavlja jednu od posljednjih zemalja u regionu koja jos uvije ne posjeduje Zakon o slobodnom prisustvu informacijama. Iako je pritisak medjunarodne zajednice u toku proteklih godina bio vise nego prisutan, aktuelne vlasti jos uvijek nisu nasle za shodno da nacrt Zakona koji postoji stave u skupstinsku proceduru i na taj nacin skinu Crnu Goru sa crne liste Lokalna NVO “Udruzenje mladih novinara - AMN je glavni incijator izrade Zakona o slobodnom pristupu informacijama u Crnoj Gori, nakon sto je na njihovu inicijativu fomrirana radna grupa u septembru 2002. godine koja je sastavila nacrt u saradnji sa predstavnicima nevladinih organizacija i Vlade. Ovaj tekst zakona zajedno sa obrazlozenjem predat je Vladi Crne Gore u aprilu 2004. godine ali jos uvijek nije usvojen. Stanje u oblasti slobodnog pristupa informacijama je u Crnoj Gori jednom rijecju katastrofalno jer se gotovo sve institucije pravdaju kasnjenjem Zakona koji bi im omogucio da svoj rad ucine sto transparentnijim. Ono sto je za ovdasnje vlasti jos uvijek nedokucivo jeste da ona ne posjeduje infomracije u svoje ime, vec u ime gradjana koji imaju pravo uvida u njih, sto je generalno pravilo, a svako odstupanje samo precizno propisan izuetak, u svrhu opravdanog interesa. Albanija Ljudi imaju oči da vide i uši da čuju, tako da mogu analizirati sredinu u kojoj žive. Albanija se smatra zemljom u razvoju koja prolazi kroz konstantne promjene. Stvari se mijenjaju u hodu, a taj hod je ono što mi moramo razumijeti. Mi postavljamo pitanja i dajemo odgovore, radeći ono što se zove ''razmjenom informacija'' Ali ipak nemamo odgovore na sva pitanja. Institucije i javni zvaničnici imaju većinu odgovora na to kako se naši životi mijenjaju prema njihovim planovima i strateškim akcijama. Sve što želimo znati je način na koji će stvari uticati na naše živote, sve što želimo znati se u jednoj riječi zove informacija o tome šta se dešava u našim svakodnevnim životima. Javni odnosi i javna informacija imaju namjeru ponuditi transparentnost kao dnevni izazov čak i u nadolzećoj izbornoj kampanji. Tokom veoma kratkog perioda svjedočili smo divovskom napretku u informacionim tehnologijama i procedurama, koje nude dobre mogućnosti da se nađe, sačuva i proslijedi informacija (oko 80% svjetske populacije je zaposleno u informacijskom sektoru, na jedan ili drugi način). U skoro svakoj instituciji ili javnoj administraciji postoji kancelarija za odnose sa javnošću i informisanje, ali da li one daju informacije koje društvo treba da zna? Informacija se smatra aktivnom kada su administracije ili institucije zakonski obavezne da ih obezbijede, a pasivne kada je informacija data nakon legalnog zahtijeva. U Albaniji, opština Tirana se smatra kao dobar primjer institucije koja izgrađuje alate javne informacije, organizujući kancelarije za tu svrhu koje su uvijek prepune ljudi koji traže odgovore. Ali civilni sektor smatra da još mnogo toga treba da se uradi na tom polju. Njima još uvijek nedostaje aktivna informacija i informacioni alati. Takođe, pristup informaciji ne ispunjava potrebe društva. Srbija Napredna demokratska društva prepoznaju se i po tome da li su donela Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Srbija se novembra 2004. godine pridružila mnogim evropskim zemljama u dobijanju ovog Zakona. Njegovim usvajanjem ispunjen je formlani uslov za članstvo u Savetu Evrope. Ovaj Zakon se u najvećoj meri podudara sa pravnim standardima koje preporučuje Savet Evrope. Primena Zakona u Srbiji još uvek ide veoma sporo. Novinari imaju veliku ulogu u njegovoj praktičnoj primeni – tražeći pristup informacijama trebalo bi da započnu i sa osvajanjem demokratije u državnoj birokratiji koja od javnosti krije informacije o svom radu. Jer, svaka informacija koju javnost ima opravdani interes da zna, a kojom raspolaže organ javne vlasti upravo jeste informacija od javnog značaja. Slobodan pristup informacijama od javnog značaja uslov je za kvalitetno i efikasno uživanje drugih prava i sloboda. Građani zahvaljujući ovom zakonu imaju pravo da bez posrednika učestvuju u vršenju javnih poslova kao i u procesu donošenja odluka. Takođe, i da utiču na njihov sadržaj i sprovođenje. Donođenje i primena ovog Zakona značajna je i zbog efikasne borbe protiv korupcije. Ovim zakonom stvoreni su uslovi za sprečavanje širenja i iskorenjivanje postojeće korupcije u društvu. Veliku ulogu u pripremi i donošenju ovog Zakona imale su NVO u Srbiji koje su osnovale Koaliciju za slobodan pristup informacijama nastalu iz potrebe da se udruženom akcijom civilnog društva i građana utiče na vlast u Srbiji. Koaliciju čine NVO koje su se dokazale u borbi za zaštitu ljudskih prava. U okviru Fonda za otvoreno društvo – Srbija izrađen je Vodic kroz Zakon o slobodnom pristupu informacijama koji se distribuira po celoj Srbiji. Koalicija je zajedno sa Poverenikom za informacije od javnog značaja pokrenula kampanju koja ima za cilj monitoring primene ovog zakona. Njeni predstavnici obilaze gradove u Srbiji u kojima se održavaju tribine sa ciljem upoznavanja javnosti o važnosti ovog zakona. Ovaj zakon nije samo zakon koji širi front prava građana i medija, već on treba da obezbedi reformski preobražaj državne uprave u Srbiji. Bosna i Herecegovina Zakon o slobodi pristupa informacijama Bosna i Hercegovina usvojila prije tri godine, ali bh. građani još gotovo da i ne koriste ovu privilegiju "oslobođenog" pristupa informacijama koje su u posjedu kod javnih organa i različitih nivoa vlasti. Zahvaljujući pomenutom zakonu, kao i Centru za slobodan pristup informacijama (CSpi) koji je osnovan 2002. godine kao projekat Američkog udruženja pravnika / Pravne inicijative za Centralnu Evropu i Euroaziju, građanima BiH su osigurani korištenje i primjena Zakona o slobodi pristupa informacijama kroz pomoć u podnošenju zahtjeva, edukaciju, monitoring i istraživanje, sa ciljem dobijanja informacija koje su u posjedu javnih organa. Od februara 2002. godine pa do kraja septembra 2004. godine, Centar za slobodan pristup informacijama je primio 150 klijenata i podnio u njihovo ime 450 zahtjeva za dostavljanje informacija koje se nalaze u posjedu javnih organa. Procenat dobijenih informacija je 75% u odnosu na broj traženih informacija. Analizom zahtjeva klijenata, CSpi je primio dokumente sa informacijama koje se mogu koristiti u rješavanju pojedinačnih problema klijenata vezanih za povrat imovine, korištenje zemljišta, penzije, pristup sudskim i upravnim dokumentima, pristup dokumentima za rješavanje radno pravnih statusa i sl. Ovaj zakon je potpuno novi zakon za Bosnu i Hercegovinu po tome što pretpostavlja da su sve informacije u posjedu vladinih i drugih javnih organa javne. Kao takav, Zakon postavlja nove i važne obaveze pred javne organe. Njihova obaveza nije samo da brzo odgovore na zahtjeve građana koji se odnose na pristup informacijama, nego i da prikupe i dostave informacije od važnog javnog interesa, kao što su budžet i informacije koje se odnose na djelovanje i politiku javnih organa. Slobodan pristup informacijama podstiče veću otvorenost i odgovornost javnih organa pri donošenju odluka, unapređuje demokratiju promovišući učešće javnosti pri donošenju odluka javnih organa, doprinosi borbi protiv korupcije i lošeg rukovođenja u organima vlasti, što je za državu kakva je BiH od neprocjenjivog značaja. Makedonija Makedonija je jedina zemlja u regionu jugoistocne Evrope kojoj nedostaje zakon o pristupu informacijama. U inat zakonskoj odredbi (1991. zakon je garantovao, u clanu 16, slobodan pristup informacijma, 13 godina kasnije Makedonija nije uspjela usvojiti Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Ipak, nije sve crno. Inicijativa i jaka namjera za usvajanje zakon postoji vec tri godine. Ovde moramo pomenuti da je inicijativa za usvajanje Zakon o slobodnom pristupu informacijama presedan za makedonski zakonski sisttem, imajuci na umu da je pokrenut od strane nevladine organizacije. Inicijativu je pokrenuo Transparency Macedonia, sto je prvi slucaj nevladine organizacije koja pokrece zakonsku inicijativu u zemlji. Inicijativi su se tada aktivno pridruzili Centar za razvoj medija i nevladina organizacija Pro-media, kao i mreza za slobodan pristup informacijama uspostavljena 17. juna 1994.od strane deset makedonskih nevladinih organizacija: Omladinski kulturni centar iz Bitole, Asocijacija za demokratske vrijednosti iz Velesa, Evropski forum iz Djevdjelije, Asocijacija za demokratske inicijative (ADI) iz Gostivara, KHAM Humanitarna organizacija iz Delceva, Femina iz Kumanova, Centar za civilne inicijative iz Prilepa, Omladinska organizacija za demokr! atiju i kulturu iz Struge, Ekoloska organizacija Planetum iz Strumice i “Vinozito” iz Stipa. Postojeci predlog Zakona o slobodnom pristupu informacijama unijet je u parlamentarnu proceduru. Medjutim, iako je Vlada obecala da ce zakon biti usvojen u prvom kvartalu godine, on je prosao samo kroz prvi stepen procedure do sada. Ekspertsko misljenje Savjeta Evrope, otkrilo je mnoge nedostatke u prijedlogu, posebno u dijelu regulacije zastite prava entiteta koji obezbjedjuju javne informacije, kao i u postupku odredbe da li informaciju treba oznaciti povjerljivom ili dostupnom javnosti. Rjesenja ponudjena u postojecem prijedlogu zakona omogucavaju da bilo koja informacija bude proglasena povjerljivom i pristup njoj zabranjen, na temelju izmjena u mnogobrojnim clanovima zakona. Rezultati ispitivanja javnog mnjenja o pristupu informacijama, kojeg je sproveo Transparency Macedonia, objavljeni u septembru 2004., pokazali su da 41 odsto gradjana nije znalo da je pristup informacijama njihovo zakonom garantovano pravo. Da popravi nizak stepen svijesti gradjana o pristupu informacijama, Transparency planira javnu kampanju, nakon sto Parlament usvoji zakon, kako bi informisao gradjane o njihovim pravima, obavezama institucija, kao i pravilnim procedurama za pristup javnim informacijama. 1999. Makedonija je ratifikovala Arhusku konvenciju o pristupu informacijama, javnom ucescu u donosenju odluka i pravnom pristupu pitanjima zivotne sredine. Implementacija konvencije protice vrlo sporo i sa mnogo poteskoca, posebno u oblasti pristupa informacija. Ipak, vazan prelom dostigla je ekoloska organizacija Eko-misija, koja je uspjela, prije nekoliko dana, dobiti trazene informacije od Ministastva za zivotnu sredinu, nakon godinu i po od podnosenja zahtijeva. Ovaj primjer ne nudi mnogo optimizma o nacinu na koji gradjani mogu dobiti informaciju koju trebaju, ali pokazuje da se stvari mijenjaju u pozitivnom smjeru. Kosovo Za potrebe omogucavanja građanima Kosova da blize ucestvuju u procesu donosenja odluka javnih institucija i garantovanja da javne institucije uzivaju vecu legitimnost, transparentnost, djelotvornost i odgovornost prema gradjanima, Skupstina Kosova usvojila je Zakon o pristupu sluzbenim dokumentima 26.06.2003, dok je isti zakon kroz Pravilo br. 2003/32, u proglasu Zakona usvojenom od strane Skupstine Kosova o pristupu sluzbenim dokumentima usvojen od strane specijalnog predstavnika 06.11.2003. Zakon daje svakom obicnom stanovniku Kosova ili bilo kojoj osobi koja se susrece sa odgovarajucim zahtijevima za registraciju kao obican stanovnik Kosova, kao i bilo koje lice koje nezakonito ili zakonito prebiva ili ima registorvanu kancelariju na Kosovu, pravo pristupa dokumentima institucija, predmetima zakona, uslovima i ogranicenjima definisanim u ovom zakonu. Ovaj zakon je veoma vazan iz mnogo razloga. Iz perspektive demokratskih principa, svaki akt lokalne i centralne Vlade i javnih institucija je donesen radi javnog interesa. Ovaj akt utice na svaku osobu. Imajuci pristup javnim dokumentima ljudi mogu uticati na akcije koje predstavljaju zajednicku brigu Vlade i gradjana. To takodje utice na efikasnost administracionog posla cineci ga efikasnijim jer administracioni radnici mogu biti suoceni sa mogucim kritikama u slucaju da njihove metode akcija postanu birokratske. Gradjani Kosova imaju u svojim rukama control ni mehanizam za odredjeni uticaj na institucije i nadlezne organe. Iako usvojen i promovisan do odredjene tacke, nazalost mnogi gradjani i medijske institucije ne znaju mnogo o tome ili cak ne koriste svoja prava, zato je tesko objasniti reakcije institucija na zahtijeve za pristup dokumentima. Hrvatska Iako se hrvatski Zakon o pravu na pristup informacijama nalazi među najotvorenijim zakonima koji regulišu ovu oblast, jer pravo na pristup informacijama daje svim domaćim i stranim fizičkim i pravnim osobama, dosadašnje iskustvo pokazalo je da zakon ima određenih nedostataka. Koalicija nevladinih udruga početkom 2004. hrvatskoj javnosti predstavila je svoje predloge izmena i dopuna ovog Zakona. Zakon o pravu na pristup informacijama usvojio je hrvatski Sabor u oktobru 2003. godine. Kao i u ostalim državama regiona tako je i u Hrvatskoj inicijativa za usvajanje ovog zakona nastala u okviru civilnog društva. Još početkom 2003. u Hrvatskoj je osnovana Koalicija 19 nevladinih udruga sa ciljem sprovođenja kampanje pod nazivom “Javnost ima pravo znati”. Ova koalicija predstavila je tada svoj nacrt zakona. Na osnovu nacrta Vlada Republike Hrvatske sastavila je svoj tekst i taj je predlog usvojen u Saboru. U usvojenom tekstu Zakona nedostaju neke od osnovnih pretpostavki celokupnog koncepta dostupnosti informacijama kakav je zamišljen u okviru Koalicije nevladinih udruga, ali i značajnijih međunarodnih dokumenata. Krajem januara ove godine u organizaciji Transparency International Hrvatska održan je dvodnevni međunarodni okrugli sto «Zakon o pravu na pristup informacijama i Zakon o sprečavanju sukoba interesa: Kako dalje?» U okviru dela okruglog stola koji se ticao Zakona o pravu na pristup informacijama učesnici skupa predložili su i usvojili sledeće zaključke:
Ovaj Zakon nije prvenstveno namenjen novinarima, ali on predstavlja značajan instrument pribavljanja određenih informacija kojima raspolažu tela vlasti. Od usvajanja Zakona, u Hrvatskoj javnosti otvoreno je više različitih pitanja na koja su mediji mogli reagovati pozivanjem na Zakon. Od otvaranja pitanja odgovornosti pojedinih ministara do postupaka koje su tela vlasti preduzela u slučajevima kršenja privatnosti određenih osoba. Baš u takvim situacijama Zakon o pravu na pristup informacijama predstavnicima medija ne samo da garantuje informacije, već ih i oslobađa odgovornosti za njihovo objavljivanje. Tako mediji nisu odgovorni za njihovu istinitost, već oni koji su im informaciju obezbedili. Uz pomoć slobode pristupa informacijama u Hrvatskoj se proširuje sloboda javnog informisanja i upotpunjuju garancije ljudskog prava. Tako građani mogu na jasan način da dođu do informacija od kojih zavisi formiranje i iskazivanje njihove suverene političke volje, ali i lakša kontrola vlasti i državne uprave. Kao i u ostalim zemljama u regionu, suštinsko pitanje nije koliko je Zakon dobar (uglavnom su svi usaglašeni sa evropskim zakonskim standardima) već u kojoj će se meri zakon primenjivati u praksi. |
Verzija za stampanje
Nazad na vrh
