Javna televizija u Hrvatskoj: manje politickog pritiska, vise trivijalnih sadrzaja

U petak, 2.12. održano je se predstavljanje međunarodnog izvještaja EUMAP-a (EU Monitoring and Advocacy Program) “Televizija u Europi: zakonodavstvo, javne politike i nezavisnost“. Riječ je o rezultatima dvogodišnjeg monitoringa stanja nezavisnosti televizije i razvoja javnih politika u tom području u Evropi, s posebnim naglaskom na ulogu javnih televizija. Monitoring se odvijao u 21 europskoj zemlji, uključujući Hrvatsku, a rezultati su objavljeni u knjizi koja uključuje izvještaj za svaku zemlju, te preporuke. Na prezentaciji su sudjelovali Penelope Farrar, direktorica programa EUMAP-a, Marius Dragomir, predstavnik EUMAP-a, Zrinjka Peruško, voditeljica Odjela za kulturu i komunikacije Instituta za međunarodne odnose (IMO), Genza Stantić, glasnogovornik Vijeća za medije Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (HHO), te Andrea Feldman, izvršna direktorica Instituta Otvoreno drustvo – Hrvatska. Kako se navodi u izvještaju, televizija je u Hrvatskoj tijekom proteklih godina doživjela velike promjene, ali da bi javno emitiranje postalo posve nezavisno, a novinari javnih i privatnih televizija zaštićeni od komercijalizacije i političkih pritisaka, treba nastaviti s reformama. Privatne su televizije raznolike, iako je transparentnost vlasništva privatnih televizija i dalje nedovoljna. Osnivanje glavnog državnog regulatornog tijela za radijsko i televizijsko emitiranje, Vijeća za elektroničke medije, 2003. godine, ojačalo je državni regulatorni sustav a Vijeće je za sada uspjelo zadržati svoju neovisnost. Tokom 1990-ih je razvoj nazavisnosti medija usporavan pritiscima Vlade i vladajuće stranke, prije svega na Hrvatsku radioteleviziju (HRT). Otada je postignut veliki napredak, a vlada izabrana 2000. godine suzdržala se od političkih pritisaka na HRT. Neovisnost i profesionalni standardi HRT-a su poboljšani, a analize programa ukazuju na smanjenje prisutnosti pristranog izvještavanja i govora mržnje. Istovremeno je međutim pojava privatnih televizija na nacionalnoj razini u posljednjih nekoliko godina (RTL, Nova TV) dovela do značajne komercijalizacije i trivijalizacije sadržaja, a time i pada kvalitete programa HRT-a. Ovdje je prije svega riječ o proizvodnji sapunica i raznih reality showova. I tako dok je 1990ih najveća prijetnja javnoj televiziji dolazila iz političke sfere, danas ta prijetnja dolazi iz sfere biznisa, pritiska za povećanjem profita. Kako navodi Zrinjka Peruško, Hrvatska televizija je i dalje najgledanija televizija u Hrvatskoj, ali i najgledanija javna televizija u Evropi. Iz ovog međutim proizlazi da je i očekivanje gledatelja od nje, a time i njena odgovornost najveća. Pretplata kao model financiranja javne televizije je prihvatljiva, no to znači da ona mora polagati račune i imati jasan koncept oko toga što znači biti javni servis.