select CategoryID, istopic from ( SELECT CategoryID, EXISTS (SELECT * from topics_equivalence te WHERE te.categoryid=acl.categoryid) as istopic FROM eZArticle_ArticleCategoryLink acl WHERE acl.ArticleID=123983 ) as subquery

Kakva kulturna strategija treba Dubrovniku?

U organizaciji Art radionica Lazareti u Dubrovniku je u utorak 13.12. održan okrugli stol pod naslovom ''Kakva kulturna strategija treba Dubrovniku?'' Riječ je o prvom u nizu okruglih stolova koji se održava u Dubrovniku u okviru projekta Kultura aktiva, realiziranom kroz platformu Clubture s ciljem okupljanja svih relevantnih aktera s nezavisne kulturne scene, ali i javnog sektora kako bi se pokušalo formulirati dugoročnu kulturnu strategiju Grada. Na tribini su sudjelovali Slaven Tolj iz udruge Art radionice Lazareti; Emina Višnić, koordinatorica platforme Clubture; Marko Milenković iz udruge Orlando; Pavo Jančić, predstavnik Gradskog odjela za kulturu i društvene djelatnosti; Jagoda Jakir, predstavnica Županijskog odjela za kulturu i društvene djelatnosti; Antun Karaman, predstavnik Sveučilišta u Dubrovniku; te Petar Mišo Mihočević, ravnatelj kazališta Marina Držića. Slaven Tolj Slaven Tolj je ukratko naveo nedostake postojeće kulturne politike u Dubrovniku. Struktura financiranja u kulturi se ovdje, kako ističe, nije bitno promijenila od razdoblja socijalizma: financiraju se prije svega javne kulturne ustanove. Nadalje, ne postoje jasni i transparentni kriteriji dodjeljivanja financijske potpore. Tako se nerijetko miješa kultura i turizam, pa se među projektima financiranim iz gradskog proračuna za kulturu mogu naći i izbor za miss, doček nove godine ili karneval. Konačno, kako navodi Tolj, djelovanje javne uprave u kulturi se temelji isključivo na reaktivnom pristupu, bez nastojanja da se ustanove potrebe i predviđaju problemi. Ovi nedostaci su danas međutim prepoznati od većine aktera iz područja kulture, pa i onih iz javnog sektora. Stoga i s njihove strane postoji spremnost da se zajednički pristupi izradi dugoročne strategije kojom bi se jasno utvrdili prioriteti u kulturi i u skladu s time promijenila struktura financiranja. Za razliku od 1990ih godina, kada je nezavisna kulturna scena gotovo po definiciji bila u sukobu s vlasti i javnim sektorom u kulturi, danas ova dva sektora mogu i moraju djelovati na partnerskoj osnovi, zaključuje Tolj. Kako navodi Emina Višnić, u Dubrovniku, kao i u drugim gradovima na hrvatskoj obali u kojima je turizam primarna ekonomska aktivnost, kod javne uprave postoji opterećenost manifestacijskom kulturom. Ovo može dovesti do toga da se kultura prije svega proizvodi za turiste, a ne za stalno stanovništvo. Stoga je potrebno podržati inicijative koje djeluju na trajnoj bazi i koje su usmjerene na građane, a ne samo na proizvodnju reprezentativnih sadržaja.

 Verzija za stampanje