Bh. studenti sve više odlaze u inozemstvo, u Austriji najbrojniji

Iako u BiH danas postoji dvostruko više sveučilišta nego što je to bio slučaj prije rata, broj mladih ljudi koji fakultetsko znanje odluče stjecati izvan granica ove zemlje iz godine u godinu se povećava. Obrazovanje koje nude univerzitetski centri u Sarajevu, Mostaru, Zenici, Banjoj Luci, Tuzli i Bihaću za većinu studenata prihvatljivo je isključivo iz ekonomskih razloga. Po diplomu u inozemstvo Gotovo bi bilo nemoguće među studentima naći nekoga tko ne bi poželio odlazak na studij u inozemstvo. Tradicija, po kojoj mladi Hrvati iz Hercegovine najradije odlaze na studij u Zagreb, nije prekinuta. Svaki će mladi Hercegovac radije studirati u Zagrebu nego na bilo kojem univerzitetu u BiH. Isto je s mladima srpske nacionalnosti, koji bi prije studirali na nekom beogradskom fakultetu nego na "svome" sveučilištu u Banjoj Luci ili Lukavici. Zajednički je aktualnim i budućim studentima svakako san o odlasku u države zapadne Europe ili SAD. Nemali broj studenata bošnjačke nacionalnosti rado odlazi na studij ili usavršavanje na univerzitete u arapskim zemljama, no riječ je o studentima islamskih nauka ili arapskog jezika, pa ne čudi njihov odabir. Među europskim državama Austrija je zemlja s najvećim brojem studenata iz BiH. Točne brojke nitko ne zna, no zna se da su tradicionalno dobri odnosi BiH i Austrije i pogodnosti koje ta zemlja nudi za bh studente utjecali na pravu invaziju mladih na austrijske fakultete. Austrija sve studente koji dolaze iz zemalja bivše Austro-Ugarske tretira kao i svoje, pa su tako troškovi školovanja za njih prilično podnošljivi. Cijene studija u svim tim zemljama značajno se razlikuju i sasvim sigurno umnogome utječu na konačan izbor. Tako, osim u slučaju da osigura stabilnu stipendiju, bh student mora računati na godišnje troškove od najmanje 10.000 maraka u Beču i drugim austrijskim gradovima, do čak 30.000 u Londonu ili nekom njemačkom univerzitetu. Studij u Americi iziskuje još veća sredstva i tamo fakultete završavaju uglavnom djeca bh bogataša i političara. Za ostale, koji žele donekle priznatu diplomu, ostaju fakulteti u univerzitetskim centrima susjednih zemalja, Zagrebu, Splitu, Osijeku, Novom Sadu ili Beogradu. Oni čije su financijske mogućnosti još skromnije prisiljeni su studirati na domaćim univerzitetima, nadajući se da će famozni Bolonjski proces konačno zaživjeti i na bh fakultetima, pa da će i njihove diplome jednog dana nešto vrijediti na svjetskom tržištu znanja. No, i stjecanje fakultetskog zvanja u BiH nije više tako jeftino. Godišnji troškovi, uključujući literaturu i sve moguće pristojbe, uglavnom prelaze 1.000 maraka. Izvanredni studij je, naravno, barem dvostruko skuplji.