Sustav privatnog kopiranja: pitanje cijene ili pitanje slobode?
Tako je prošlotjednom broju dnevnika Vjesnik objavljen članak u kojem se među ostalim navodi kako se procjenjuje da udio crnog piratstva na tržištu glazbe doseže i 50 posto. Poseban je problem, navodi Vjesnik, citirajući glasnogovornicu ZAMP-a (stručne službe Hrvatskog društva skladatelja koja se bavi zaštitom autorskih prava muzičara) Marinu Ferić, i visok udio takozvanog “sivog piratstva”. Riječ je onima koji neovlašteno iskorištavaju glazbena djela bez odobrenja nositelja autorskog prava i bez plaćanja naknade – dakle svima koji downloadaju, kopiraju i prže glazbu, filmove... ZAMP je prije nekoliko mjeseci izradio i prijedlog mogućeg izlaženja na kraj sa “sivim piratstvom” putem rješenja nazvanog “Sustav privatnog kopiranja”. Riječ je o sustavu po kojem bi proizvođači i uvoznici uređaja za tonsko i vizualno snimanje te medija za pohranu podataka bili obavezni ZAMP-u plaćati naknadu, kako bi se autorima nadoknadila šteta izazvana nelegalnim presnimavanjem glazbe i videa pomoću tih uređaja i medija. Ovaj tip regulacije zasad nije uveden u velikom broju zemalja Evropske unije, no utemeljen je u hrvatskom Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima i u direktivi Evropske komisije (EU Copyright Directive), a sudeći prema pisanju Vjesnika, o Sustavu privatnog kopiranja već se razgovaralo i u okviru screeninga i Hrvatska bi mogla biti jedna od prvih zemalja ne-članica Evropske unije koja će uvesti taj sustav. Budući da će ovakva naknada na digitalne medije i uređaje svakako povećati njihovu cijenu i smanjiti potražnju za njima, razumljivo je da će proizvođači i trgovci, pa i potrošači biti zainteresirani da ona bude što manja te da će, u skladu sa svojim mogućnostima nastojati izvršiti pritisak u tom smjeru. Iz tog je razloga je i samo Ministarstvo gospodarstva vrlo negativno reagiralo na konkretni ZAMP-ov prijedlog, tvrdeći kako će predložena visina naknade stvoriti veliko opterećenje za poduzetnike i potrošače. No problem koji se krije iza ovoga je bitno dublje prirode. Prije svega, digitalni mediji i uređaji se koriste i za druge svrhe osim pohrane filmova i glazbe. Tako većina korisnika na svojim računalima, CD-ima, DVD-ima, memorijskim karticama i sl. pohranjuje i vlastite podatke kao što su fotografije ili tekstovi, koji ni na koji način ne oštećuju autore koji zabranjuju kopiranje svojih djela. No danas u Hrvatskoj, pa i u svijetu postoji i sve veća količina produkcije čije kopiranje i slobodna distribucija nisu zabranjeni, to jest čiji autori ne smatraju da su oštećeni činjenicom da netko mimo njihove kontrole reproducira sadržaje koje su proizveli, već naprotiv, te aktivnosti potiču objavljivanjem pod licencama Creative Commons i GNU GPL. Riječ je o slobodnom softveru te slobodnim kulturnim i znanstvenim sadržajima. Na taj je način već danas moguće na osobnom računalu imati operativni sustav, softver i sve ostale sadržaje koji su u potpunosti oslobođeni od restrikcija čije se kršenje pokušava kompenzirati Sustavom privatnog kopiranja. Tako ispada, paradoksalno, da će i onima koji su izabrali otvoriti svoja djela i učiniti ih javnim dobrom - na čemu se temelji i njihova komparativa prednost na tržištu – ta tržišna pozicija biti ugrožena regulacijom koja će biti donesena u korist i u ime onih koji zatvaraju pristup svojim idejama i smatraju ih isključivo privatnim vlasništvom. No činjenica da je ovakvo očigledno nepravedno policy-rješenje utemeljeno na zahtjevima Evropske unije, bitno smanjuje izglede da će javnu raspravu o njemu činiti išta više od pukog pogađanja oko visine nameta. |
Verzija za stampanje
Nazad na vrh
