Drustveno odgovorno poslovanje i korporativno izvjestavanje
|
U četvrtak 23.02. u organizaciji Global Reporting Initiative (GRI) i Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR), a u sklopu inicijative “Hrvatska agenda 2006. za odgovorno poslovanje” u Zagrebu je održana prezentacija smjernica za izvještavanje o društveno odgovornom poslovanju Global Reporting Initiative kao i njihovog prijevoda na Hrvatski jezik.
Riječ je o smjernicama za korporativno nefinancijsko izvještavanje o održvom razvoju kroz tri bilance: bilancu o ekonomskim učincima poslovanja, koja pokazuje na koji način poduzeće stvara bogatstvo; bilancu o okolišnim učincima koja pokazuje na koji način poduzeće u svoj rad temelji na načelu ekološke učinkovitosti i upravlja utjecajem vlastitih proizvoda na okoliš; te bilancu o društvenim učincima poslovanja koja daje podatke o društvenom ulaganju poduzeća, uključenosti poduzeća u život zajednice, pitanjima ljudskih i radnih prava. Tim se smjernicama nastoji podići standard izvještavanja o održivosti i njegovo izjednačavanje s financijskim izvještavanjem. Ove je smjernice danas usvojio velik broj svjetski uspješnih kompanija i čini se kako upravo one postaju svjetski standard za ovu vrstu izvještavanja. Global Reporting Initiative je međunarodna neprofitna organizacija koju su 1997. godine osnovali Coalition of Environmentally Aware Economies (CERES) i United Nations Environment Program (UNEP) s ciljem postizanja izvrsnosti u korporativnom izvještavanju o održivom razvoju. Na prezentaciji su sudjelovali Paul Stubbs i Domagoj Račić iz Ekonomskog instituta Zagreb koji su govorili o relevantnosti GRI okvira za korporativno izvještavanje; Marina Škrabalo iz poduzeća MAP savjetovanja, koja je predstavila projekt prevođenja GRI okvira na Hrvatski jezik; predstavnici nekih važnijih hrvatskih kompanija (INA, Pliva, Zagrebačka banka, Podravka, Coca Cola Bevarages Hrvatska), koji su predstavili vlastita iskustva izvještavanja u skladu s navedenim smjernicama; te Damir Dragičević, službeni predstavnik Global Reporting Initiative koji je predstavio rad na trećoj generaciji smjernica (GRI3) koje su trenutno u izradi. Domagoj Račić je ukratko uputio na hrvatski kontekst. U Hrvatskoj naime postoji niska razina povjerenja u poslovni sektor. S druge strane, i konkurentnost tog poslovnog sektora je niska, pa ideja da će neko poduzeće uspjeti zato što posluje društveno odgovorno izgleda opskurno. Stoga su koristi od ovakve vrste društveno odgovornog izvještavanja, navodi on, prije svega dugoročne prirode. Kako je u svojem izlaganju naveo Damir Dragičević, vrijeme kad su se poslovne organizacije fokusirale samo na dvije vrste dionika – investitore i potrošače – je iza nas. Danas svaka organizacija ima velik niz dionika, a odnos s tim dionicima je dvosmjeran. Time djelovanje poslovnih organizacija prema okruženju postaje vrlo kompleksno i dolazi do promjene vrijednosti pa je sve veći naglasak na neopipljivim, nematerijalnim vrijednostima kao što su reputacija, kvaliteta i povjerenje. Izvještavanje o održivom razvoju prema smjernicama GRI-a je način da kompanije komuniciraju te vrijednosti prema svojim dionicima, drži Dragičević. Iako GRI smjernice kompanijama nameću više standarde i stvaraju pritisak prema snažnijem osjećaju odgovornosti, njihovo prihvaćanje je u mnogome utemeljeno na potrebi poboljšavanja i održavanja reputacije. Stoga činjenicu da sve više kompanija danas izrađuje izvještaje prema GRI smjernicama, treba u najmanju ruku uzeti s opreznim oduševljenjem. Prije svega, potrebno je zapitati se je li reputacija dovoljan poticaj da se izvještava i o negativnim posljedicama djelovanja kompanije. Ili - konkretnije - hoće li Coca Cola Bevarages Hrvatska u svoj sljedeći izvještaj uvrstiti i procjenu posljedica njenog protivljenja primjeni Pravilnika o ambalažnom otpadu ili prijetnje da će promisliti o svojem daljnem radu u Hrvatskoj ukoliko njeni radnici ne odustanu od svojih zahtjeva za povećanjem plaća i otpremnina? No čak i ako prihvatimo da je društvena odgovornost velikih poslovnih organizacija posve iskrena, pitanje je može li ona biti samo stvar slobodnog izbora, odnosno prepuštena “nevidljivoj ruci” slobodnog tržišta. Danas naime u većini najvažnijih industrija, kao što su prehrambena, naftna, telekomunikacijska ili farmaceutska postoje monopoli i oligopoli – velika i moćna poduzeća koja su sposobna gotovo samostalno nametnuti brojne uvjete o kojima ovisi dobrobit cjelokupnog društva (zaposlenost, cijene, investicije, zagađenje...). Ovo s jedne strane znači da danas više ni ne možemo govoriti o posve slobodnom tržištu, a s druge da takva poduzeća, ukoliko ne polažu račune javnosti i ne stavljaju se pod neku vrstu javnog nadzora, zapravo predstavljaju opasnost po društvo. |
Verzija za stampanje
Nazad na vrh
