Okrugli stol: Utjecaj Katolicke crkve na politike seksualnih i reproduktivnih prava i zdravlja
|
U srijedu 01.03. je u organizaciji Instituta otvoreno drustvo – Hrvatska i katoličke udruge Obiteljski centar održan okrugli stol o utjecaju Katoličke crkve u Hrvatskoj na politike i zakonodavstvo u sferi reproduktivnih i seksualnih prava i zdravlja. Polazište za raspravu bila je studija slučaja “Utjecaj Katoličke crkve u Hrvatskoj na politiku reproduktivnih i seksualnih prava i zdravlja od početka 2004. do ožujka 2005. godine“, objavljene u knjizi Otvorenost društva Hrvatska 2005.
Cilj okruglog stola bio je raspraviti ovu iznimno osjetljivu temu s onima koji službeno ili neslužbeno zastupaju pozicije katolika i Katoličke crkve, a kako je istakla Andrea Feldman, direktorica Instituta otvoreno društvo, bilo je iznimno teško pronaći partnera za raspravu. Tako je tek nakon osam mjeseci, koliko je prošlo od objavljivanja studije, potraga za sugovornicima urodila plodom. Marina Škrabalo, jedna od dvoje autora studije slučaja, ukratko je predstavila njene glavne nalaze i zaključke. Studija se fokusirala na četiri javne rasprave koje su se vodile tokom 2004. i 2005. i djelovanje Katoličke crkve u njima: raspravu o pravu na prekid trudnoće; raspravu o medcinski potpomognutoj oplodnji; raspravu o spolnom odgoju; te na raspravu o ravnopravnosti seksualnih manjina u Hrvatskoj. Pritom je Katolička crkva promatrana kao institucija, a ne kao zajednica vjernika, pa je praćeno njeno službeno javno djelovanje, kako samostalno tako i kroz koalicije s drugim organizacijama. Djelovanje Katoličke crkve u Hrvatskoj u odnosu na podučje seksualnosti i reprodukcije, navodi Škrabalo, valja promatrati u svjetlu globalne politike Vatikana na tom polju. Ona uključuje zalaganje za zaštitu ljudskog života od trenutka začeća, afirmiranje spolnog života isključivo u okviru bračne heteroseksualne zajednice temeljene na ljubavi i želji za prokreacijom, te shvaćanje homoseksualnosti kao nedovoljno potpune i zrele seksualne orijentacije, koja međutim, bez obzira na svoju nedostatnost ne smije biti razlog diskrminacije. U Hrvatskoj je angažman crkve konzistentan s ovim postavkama, a u posljednjih je nekoliko godina porastao intenzitet tog angažmana, prije svega u obliku javnog zagovaranja: izravnog utjecaja na zakonodavstvo i javne politike koji se bave ljudskom seksualnosti i reprodukcijom, ali i neizravnog utjecaja na javno mnijenje vezano uz to područje. Ovo je velikim dijelom potaknuto zaokretom u državnoj politici prema seksualnim manjinama. Pritom je, navodi Škrabalo, namjera crkve da se nametne kršćanski, katolički moral kao jedini u zajednici koja de iure nije katolička, a ni de facto nije posve katolička (u Hrvatskoj se naime 87% stanovnika deklarira kao katolici). Ne ulazeći u sadržaj etičkih postavki na kojima se temelje zahtjevi crkve u studiji se zaključuje kako Katolička crkva u javnoj raspravi o pitanjima seksualnih prava i zdravlja, kao i donošenju politika vezanim uz tu problematiku ima formalno i neformalno povlašten položaj. Taj povlašteni položaj proizlazi s jedne strane iz ugovora koje je Republika Hrvatska potpisala sa Svetom stolicom (primjerice vezano uz nastavu vjeronauka u školama) koji imaju pravnu snagu međunarodnih ugovora, čime je ta crkva u bitno boljem položaju od drugih vjerskih zajednica u Hrvatskoj. S druge strane, Katolička crkva ima povlašten položaj i u državnim tijelima, kao što su nacionalno bioetičko povjerenstvo ili povjerenstvo za procjenu spolnog odgoja u školama, u kojima je ona jedina zastupljena vjerska zajednica. Danas je primjetan trend da se Katolička crkva u svome djelovanju sve više obraća javnosti kroz javno zagovaranje. Ovo upućuje na njeno prilagođavanje i prihvaćanje demokratiziranog društva i to je svakako pokazatelj otvaranja društva. Međutim, istovremeno ona u svojim zahtjevima nedovoljno vodi računa o heterogenosti i pluralnosti hrvatskog društva nastojeći nametnuti svoju partikularnu etičku poziciju kao univerzalnu, što ukazuje na suprotan trend: zatvraranje društva. Autori studije preporučuju preispitivanje i ograničavanje utjecaja crkve na način da se smanji njen privilegiran položaj u odnosu na druge društvene aktere i druge vjerske zajednice. Ova preporuka je utemeljena na ustavnim načelima odvojenosti crkve i države i ravnopravnosti svih građana bez obzira na vjersku i svjetonazorsku pripadnost. U ovom dijelu odgovornost je prije svega na Vladi i državnim institucijama. Druga preporuka je upućena Katoličkoj crkvi. Ona bi, kako ističe Škrabalo, svoju pažnju trebala usmjeriti primarno na reevangelizaciju i oživljavanje vjerskog života vlastite vjerske zajednice, a manje se baviti nastojanjem da promijeni zakonodavni okvir. Marijo Živković iz Obiteljskog centra osvrnuo se na sadržaj studije. Prema njemu ovaj dokument poziva na progon Katoličke crkve. Crkva, navodi on, nema privilegije, već joj se pridaje onoliko značaja koliko ga i ima. Crkva je vrlo često čak i diskrminirana u hrvatskom društvu, posebice od strane medija. Stoga zahtijev prema državi da ograniči njen utjecaj predstavlja pokušaj da se katolicima ograniče njihova prava. Živković je komentirao i zaključak kako crkva nastoji nametnuti katolički moral čitavoj zajednici. Katolička crkva, navodi on, svoju etiku nastoji učiniti univerzalnom zato što ta etika i jest univerzalna. Njeni stavovi i o međuljudskim odnosima mogu biti i jesu prihvatljivi svakom čovjeku, bez obzira na vjersku i svjetonazorsku pripadnost budući da se temelje na načelima poštenja, pravednosti, dobrote i ljubavi. Nažalost na okruglom stolu nije sudjelovao niti jedan predstavnik Katoličke crkve (kao institucije), pa se stoga, iako je iznesen velik broj argumenata druge strane, može samo pretpostaviti u kojoj mjeri se ti argumenti podudaraju s onim službenima.Vrlo malo sudionika, osim djelomično Živkovića, se referiralo na samu studiju i na argumente iznesene u njoj, a velik broj njih s katoličke strane je nastojao diskreditirati autore i naručitelja studije koja je shvaćena kao napad na katolike, njihovu crkvu i vjerske dogme. Tako se moglo čuti kako sadržaj studije podsjeća na sjednice Saveza komunista, te kako Institut otvoreno društvo nameće protukatoličke, protumoralne, protudruštvene i protuhrvatske stavove kojima se razara tradicija i društvo. Nadalje, brojni sudionici su nastojali dokazati kako su vjerske dogme Katoličke crkve općenito primjenjive iznoseći argumente protiv kontracepcije, protiv zakona kojim se dozvoljava abortus, protiv medicinski potpomognute oplodnje te u prilog programu spolnog odgoja u kojem se afirmira heteroseksualna bračna zajednica kao jedini ispravni oblik. Konačno, većina sudionika koja je argumentirala s katoličkih pozicija pozvala se na činjenicu kako u Hrvatskoj ima 87% deklariranih katolika te kako, na temelju toga, njihova crkva ima demokratsko pravo na snažan utjecaj u društvu. Iako je sama činjenica da se o ovoj temi raspravlja u formi okruglog stola znak izvjesnog napretka u kulturi dijaloga, možemo primijetiti kako je spremnost, a možda i sposobnost za argumentiranu raspravu na strani onih koji nastoje braniti pozicije Katoličke crkve na vrlo niskoj razini. Njihove stavove, naravno, ne možemo poistovjetiti sa službenim stavovima Crkve, no svakako zabrinjava da oni koji javno brane tu instituciju čak i vrlo pomirljivi oblik kritike kakav je iznesen u navedenoj studiji slučaja shvaćaju kao napad i progon. |
Zakaci datoteku |
 KatolickaCrkva.pdf0 B
|
Verzija za stampanje
Nazad na vrh
