Kontinuitet divljanja Srpske radikalne stranke
Vredjanje ministarke poljoprivrede za skupštinskom govornicom izazvalo je brojne reakcije u javnosti Srbije, a njena stranka G17 plus zapošela je sa akcijom prikupljanja potpisa gradjana za zabranu rada SRS. Centar za kulturnu dekontaminaciju, Beogradski krug, Komitet pravnika za ljudska prava-YUCOM, Fond za Humanitarno pravo, Inicijativa mladih, Zene u crnom, Gradjanske inicijative, Helsinski odbor za ljudska prava u Srbiji smatraju svojom obavezom da podsete građane i društvo da ove pojave nisu nikakvi »incidenti«, već da se radi o kontinuitetu ispoljavanja jedne zločinačke i destruktivne politike, koja se poslednjih godina jasno izražavala i sa govornice Skupštine Srbije, navodi se u letku. Tekst letka glasi:
Uvrede upućene ministarki poljoprivrede su logičan kontinuitet politike javnih nastupa u kojoj je poslanik SRS Slobodan Janjić za tadašnjeg ministra pravde Republike Srbije 29. marta 2001. doslovno rekao da će ga »snaći žica nekog šintera, jer nije dostojan metka«. “Taj komunalac za sve žive i mrtve srpske patriote kaže da su psi rata, a tom kleptomanu poručujem da psi rata ginu herojski od metaka. Ili ih banditi Vladana Batića vode u Hag. Njega će snaći žica nekog šintera, jer nije dostojan metka.”
Sve ovo ukazuje da najnoviji istupi predstavnika najbrojnije partije u Skupštini Srbije nisu nikakvi izolovani ekscesi niti »incidenti«, već predstavljaju kontinuitet delovanja i divljanja jedne jasne politike, politike u kojoj se optuženi za najstrašnije ratne zločine nazivaju »srpskim junacima« (na primer, Aleksandar Vučić, 11. jul 2001, Vjerica Radeta, 21. decembar 2005.), a svaka saradnja sa međunarodnom zajednicom »izdajom«. U ovakvoj politici, ceh plaćaju svi građani Srbije, a posebno buduće generacije, koje će morati da snose posledice ovakvog delovanja i izopštavanja države iz međunarodnih integracionih procesa tokom decenija koje dolaze. U viziji političke borbe koju zastupa SRS, Skupština se koristi kao moćno propagandno sredstvo ne samo za slanje najmračnijih poruka, već i za propagiranje sopstvene (sve)moći, kao da politika u kojoj su srpski radikali najaktivnije učestvovali tokom 1990-tih nije nanela već dovoljno zla građanima Srbije i njihovim susedima. Takođe podsećamo da je govor mržnje i zakonski regulisan. Prema Krivičnom Zakoniku RS, član 387. predstavlja krivično delo rasna i druga diskriminacija. U stavu 1, ovog člana se kaže ko na osnovu razlike u rasi, boji kože, nacionalosti, etičkom poreklu ili nekom drugom ličnom svojstvu krši osnovna ljudska prava i slobode zajemčena opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i ratifikovanim međunarodnim ugovorima od strane SCG‚‚ i za koji može biti izrečena kazna zatvora od šest meseci do pet godina.. Eventualna zabrana rada SRS, predstavljala bi, makar i zakasneli, pokazatelj da u Srbiji postoji dovoljno ljudi kojima je stalo do budućnosti ove zemlje i boljeg života svih njenih građana. Ona bi takođe doprinela otrežnjenju i shvatanju da ljudima koji podržavaju zločine i ponose se svojim »fašizmom« jednostavno nije mesto u političkom životu ijednog društva na početku XXI veka. |



