Vijece za elektronicke medije ce voditi evidenciju svih web stranica hrvatskih gradjana

28 June 2006

Kako je u ponedjeljak prenio Poslovni dnevnik, Vijece za elektronicke medije, institucija zadu�ena za dodjele koncesija radijskim i televizijskim postajama, donijelo je krajem maja Pravilnik o sadr�aju prijave te sadr�aju i načinu vođenja očevidnika (registra) nakladnika elektroničkih publikacija. Tim je pravilnikom određeno kako su svi nakladnici elektroničkih publikacija du�ni prijaviti pubilikacije navedenom vijeću, a ukoliko to ne učine mogu biti ka�njeni novčanom kaznom do 100.000 kuna (oko 13.700 eura). Pritom se pod elektroničkim publikacijama podrazumijevaju �programski sadr�aji koje fizičke ili pravne osobe prenose putem informacijsko-komunikacijskih veza na način da su dostupni �irokoj javnosti bez obzira na njihov opseg� - dakle gotovo sve �to se nalazi na webu.

Registrom se posebno evidentiraju elektroničke publikacije koje u potpunosti ili u nekom svom dijelu imaju karakter audiovizualnih medijskih usluga čiji je cilj informirati, educirati ili zabaviti korisnike, a prijave će morati podnijeti i svi hrvatski dr�avljani koji imaju registrirane stranice na inozemnim serverima. Ipak, kako je navedeno u Pravilniku, od prijavljivanja će biti oslobođeni e-mail, sms i mms poruke, blogovi i ostale mre�ne stranice i slično, a kako je za Poslovni dnevnik izjavio član Vijeća Srećko Lebinec, neće se morati prijavljivati ni web stranice s osobnim sadr�ajima.

Ovakva odluka pokazuje kako Vijeće za elektroničke medije, ali i ni sam zakonodavac nemaju ni elementarno razumijevanje načina na koji funkcionira world wide web, nastojeći ga silom ugurati u postojeće okvire regulacije starijih elektroničkih medija (radija i televizije). Međutim potreba za tipom regulacije koji uključuje koncesije, izdavanje dozvola i evidenciju proizlazi iz ograničenosti resursa (radijskih i televizijskih frekvencija) koja kod interneta naprosto ne postoji: svaka pravna i fizička osoba mo�e potencijalno biti vlasnik neograničenog broja različitih web stranica bez da se time smanjuje ista mogućnost za sve druge.

Ovo se s jedne strane mo�e činiti opasno�ću jer je praktično nemoguće uspostaviti pregled i kontrolu nad svim javno dostupnim digitalnim sadr�ajima, no istovremeno taj je medij otvorio mogućnosti ravnopravnijeg i dvosmjernog javnog komuniciranja, a time i veće realizacije slobode govora koja s radijom i televizijom nije bila moguća. Vođenje evidencije svih internetskih medija i njihovih vlasnika stoga predstavlja unazađenje te slobode. Na svu sreću Pravilnik će se pokazati neizvedivim u praksi - kako zbog potencijalno beskonačnog broja prijava, tako i zbog nemogućnosti ustanovljavanja jasnijih kriterija.