Srbija, talac nacionalnog Telekoma
|
Kada je u junu 2005. Telekomu Srbija istekao osmogodišnji ugovor o monopolu, poznavaoci tržišta telekomunikacija ponadali su se da će u narednih godinu dana i u Srbiju stići kokurencija u ovom sektoru, a sa njom i pad cena i podizanje kvaliteta usluga. Godinu i po dana kasnije, stanje na srpskom tržištu ostalo je nepromenjeno, a prema Strategiji razvoja telekomunikacija, koju je nedavno usvojila Vlada Srbije, monopol Telekoma Srbija faktički se produžava do 2010. godine.
U Strategiji razvoja telekomunikacija, koju je Vladi predložila Republicka agencija za telekomunikacije (RATEL), navodi se da se "metodičnim i postupnim pristupom liberalizaciji telekomunikacija može osigurati da se Telekomu Srbija ne nanese šteta na samom otvaranju tržišta, koja ujedno može da nanese štetu celom sktoru". Postepenim otvaranjem tržišta omogućiće se Telekomu Srbija da završi razvoj svoje mreže i sistema, a ujedno da se organizaciono bolje pripremi za konkurenciju, dodaje se u strategiji. Dosadašnji učinci monopola nad telekomunikacijama ogledaju se u činjenici da Srbija po svim pokazateljima razvijenosti telekomunikacija zaostaje za zemljama u regionu. Telekom Srbija danas u svojim rukama drži kompletno tržište fiksne telefonije, jednu od dve mreže mobilne telefonije i skoro čitav pristup internetu. Svi dosadašnji pokušaji da se moć ove kompanije ograniči su propali. Skupština Srbije 2003. godine donela je moderan Zakon o telekomunikacijama, ali je kasnijim izmenama tog zakona ukinuta obaveza razdvajanja Telekoma na posebna pravna lica - preduzeća za bavljenje fiksnom telefonijom, mobilnom telefonijom i internetom. I pored ulaganja Telekoma Srbija poslednjih godina u razvoj telekomunikacione infrastrukture, prema podacima Republičke agencije za telekomunikacije (RATEL), od 2,7 miliona korisnika fiksne telefonije u Srbiji, 290 hiljada su još uvek dvojnici, a 350 hiljada je priključeno na analogne centrale. Telekom Srbija nije u stanju da ispuni sve zahteve za uvodjenje fiksnog telefona - RATEL procenjuje da je potencijalno tržište fiskne telefonije 3,2 miliona korisnika. Prema podacima iz Izvestaja o sektoru telekomunikacija u JIE, koji je nastao iz monitoringa uskladjivanja propisa u regionu sa propisima u EU, za popravku linije u kvaru u proseku se čeka po 50 i više sati, a 5,7% poziva u medjugradskom saobraćaju je neuspešno. Na uvodjenje nove fiskne linije čeka se 15 dana, ukoliko postoje tehničke mogućnosti za novu liniju, mada se u javnosti često čuju pritužbe da se na odgovor Telekoma na zahtev za telefonski priključak čeka i po nekoliko meseci. Ovo, kao i činjenica da monopolistički položaj ne nameće Telekomu Srbija potrebu da se angažuje u borbi za kupce, jedan je od ozbiljnih uzroka korupcije. U Istraživanju o korupciji u Srbiji Centra za liberalno demokratske studije o korupciji iz 2001. godine, Telekom Srbija svrstan je u visoko korumpirane službe. "Nezainteresovanost službenika Telekoma Srbija može da dovede do toga da se već odobrena linija čeka mesecima. Tada na scenu stupaju preduzimljivi zaposleni samog Telekoma. Naime, novi korisnik o svom trošku treba da obezbedi kućnu instalaciju novog priključka. Budući da malo ko od novih pretplatnika raspolaže tehničkim znanjem potrebnim za takav posao, obično se takav posao ponudi nekom od radnika Telekoma. Prihvatanje posla veoma često podrazumeva da se uz postavljanje kućne instalacije ubrza i njeno priključenje na odgovarajuću telefonsku centralu. Prema svedočenjima novih pretplatnika, cene obe navedene usluge prilično variraju (kretale su se od 200 do 500 DEM ukupno)", navodi se u Istraživanju. Privilegija gradjana Srbije je da u fiksnoj telefoniji razgovaraju po verovatno najnižim tarifama u Evropi. Tri minuta lokalnog razgovora košta 1,13 eurocent. Kada je reč o medjunarodnim pozivima, medjutim, cene razgovora su iznad proseka Evropske unije, čiji gradjani zaradjuju skoro sedam puta više (srpski bruto društveni proizvod po glavi stanovnika je 4,400 USD, a u EU 28,100 USD, prema Cia World Factbook). Desetominutni razgovor sa SAD, recimo, u Srbiji košta više nego duplo od evropskog proseka, odnosno 6,04 eur. Čak ni jeftini načini za zaobilaženje skupih operatera ne rešavaju ovaj problem: u junu 2002. godine Telekom Srbija je blokirao linije iznajmljene internet provajderima koji su počeli da pružaju VoIP usluge, sa obrazloženjem da time krše pravo te kompanije na monopol u fiksnoj telefoniji. Posle žestokog rata Telekoma i provajdera, koji se preselio u medije, sudove i nadležna ministarstva, Trgovinski sud je naložio Telekomu da odblokira linije, ali je Telekom to odbio. Tadašnje Ministarstvo saobraćaja i telekomunikacija zaključilo je da provajderi ne krše pravo Telekoma na monopol, i takodje naložilo uspostavljanje linija, ali je Telekom ponovo odbio. U poslednjem pokušaju, Centar za razvoj internteta i Udruzenje internet provajdera zatražilo je od Ustavnog suda ocenu ustavnosti monopola na fiksnu telefoniju, s obzirom da je Ustavom monopol eksplicitno zabranjen. Skoro pet godina kasnije, u Strategiji razvoja telekomunikacija kojom se faktički monopol Telekoma produžava na neodredjeni period, pitanje VoIPa nije regulisano, osim konstatacije da je VoIP neminovan i da svi zainteresovani subjekti nisu stavljeni u isti položaj. U posao sa VoIP-om se, medjutim, uključuje sam Telekom Srbija. Na nedavno održanom skupu IS DOS 2006, Telekom je predstavio detalje o svojoj pre-paid VoIP usluzi za krajnje korisnike. Predsednik Centra za razvoj interneta Slobodan Marković upozorio je da su Telekomove cene VoIP telefoniranja za Severnu Ameriku daleko skuplje nego što bi trebalo da budu. "Opšte je poznato da su cene VoIP telefoniranja sa Severnom Amerikom (i drugim liberalizovanim telekomunikacionim tržištima) na globalnom tržištu uvek bile mnogo niže nego recimo sa zemljama u našem okruženju (i drugim monopolizovanim tržištima). Ovakva ponuda može da pije vodu samo u uslovima de fakto monopola Telekoma, koji će po svoj prilici da potraje još neko vreme", napisao je Marković u svom postu na Internodium mejling listi. Što se tiče mobilne telefonije, poput većine zemalja u regionu, Srbija se nalazi u postupku ulaska trećeg operatera na tržište. Kakav će efekat konkurencija ostaviti na ovom polju ostaje da se vidi, ali ono što je obeležilo prethodnu deceniju jeste oligopol dve mobilne mreže, koje su, uz to, imale veoma nejasnu, a medjusobno povezanu vlasnicku strukturu, nastalu iz dilova režima Slobodana Miloševića sa tajkunom Bogoljugom Karićem. Posle 5. oktobra 2000. u sredjivanje vlasničkih odnosa izmedju Karićevog Mobtela, Telekomovog MTS-a, PTT-a, države Srbije i austrijskog Mobilkoma uključio se i Arbitražni sud u Beču. Pre nego što je taj sud doneo presudu u ovom slučaju, Vlada Srbije uspela je da reši sporove i Mobtel proda norveškom Telenoru. Dve nove medjunarodne kompanije, Telenor i austrijski Mobilkom, koji je upravo dobio licencu, najavljuju uspostavljanje treće generacije mobilne telefonije, pad cena rominga i politiku konkurentnosti. Internet Zbog visokih cena i neodgovarajuće infrastrukture, broadband internet je u Srbij ustigao tek pre nepune dve godine, i to većinom u formi ADSL-a. Za to vreme, prema podacima RATEL-a, broj korisnika ADSL-a dostigao je cifru od oko 50.000. Čitava ADSL infrastruktura pripada Telekomu, i svi ADSL priključci završavaju na Telekomovoj opremi. Telekomova infrastruktura trenutno omogućava ADSL internet samo u nekoliko većih gradova Srbije. Prema rečima predsednika Društva za informatiku Srbije, u Srbiji postoji oko 100.000 neostvarenih ADSL priključaka jer Telekom ne može da pruži tehničke uslove. Predsednik Udruženja internet provajdera Vojislav Rodić opisao je nedavno u časopisu Svet kompjutera kako izgleda saradnja provajdera ADSL-a sa Telekomom. Prema njegovim rečima, Telekom kvarove i probleme u vezi uglavnom otklanja samo u radno vreme, pa čitav proces ponekad traje i do tri nedelje. Takodje, relativno je česta i situacija da se korisnik prilikom reorganizacije Telekomove mreže sa telefonske centrale na kojoj mu se nalazi ADSL priključak prebaci na manju centralu, bližu njegovom mestu stanovanja, gde često ne postoje tehnički preduslovi za ADSL. Takav korisnik bez ikakve najave, obaveštenja ili saveta preko noći ostaje bez svog ADSL priključka. Provajderi su, tvrdi Rodić, prinudjeni da unapred plaćaju priključke u blokovima od po hiljadu, i za svaki blok Telekomu plate preko dva miliona dinara (25.000 eur), i to unapred, pre nego što nađu prvog korisnika. Telekom je, medjutim, prema njegovim rečima, u julu obavestio provajdere da više nije u mogućnosti da aktivira nove korisnike zbog nedostatka slobodnih ADSL priključaka, kao i da će problem u nabavci opreme biti rešen za nekoliko meseci. "Tako je nastala paradoksalna situacija da provajderi, i pored toga što su Telekomu unapred platili nešto što, objektivno, ne postoji, nemaju način da dođu do krajnjih korisnika i tako povrate bar deo značajnih sredstava uloženih u sam servis, marketing i nabavku opreme", kaže Rodić. "Ključni problem ADSL-a i mnogih drugih internet (i ne samo internet) servisa jeste u stoprocentnom monopolu koji Telekom drži u domenu last mile infrastrukture. Prevedeno na prost jezik, reč je o bakarnim paricama (local loops) kojima su korisnici povezani sa lokalnim telefonskim centralama, a koje se nalaze u ekskluzivnom vlasništvu Telekoma. Provajderi bi rado investirali sredstva u nabavku dodatnih ADSL priključaka, ali teško da mogu da naprave direktan prodor do korisnika sve dok je Telekom jedini „policajac” na „poslednjoj milji”, zaključuje Rodić. Pored svega, postojeća infrastruktura za ADSL omogućava protok od najviše 768 Kbit/s, za razliku od standarda u EU, ali i zeljama u okruženju, od 1Mbit/s. Dok je prosečna cena broadband pristupa u Evropskoj uniji 37 evra mesečno za pakete bez ograničavanja potrošnje i za brzinu od 1Mbit/s, cene flat paketa u Srbiji se kreću od oko 15 evra za 256Kbit/s do izmedju 45 i 65 evra za 768 Kbit/s, u zavisnosti od provajdera. Drugim rečima, brojni multimedijalni sadržaji na internetu gradjanima Srbije su i dalje nedostupni. Sudeći prema poslednjim najavama iz Telekoma Srbije, to javno preduzeće sprema se da iskoristi svoj monoposki položaj i izbaci sa tržišta internet provajdere. Naime, Telekom je nedano počeo sa maloprodajom dial-up i ADSL usluga. "Krajnjim korisnicima ovo na prvi pogled može da izgleda vrlo primamljivo - dobiće Internet po netržišnim cenama, ali će posle kukati kada izgube mogućnost izbora i sve što uz to dolazi: nezainteresovanost Telekoma za razvoj izvan urbanih zona, sporo uvođenje novih usluga, nezainteresovanost za pružanje dobre podrške, proizvoljno formiranje cena i ostale stvari sa kojima se vlasnici fiksnih telefona suočavaju već decenijama", upozorava predsednik Centra za razvoj interneta Slobodan Marković. Jedinu nezavisnost od Telekoma na polju interneta imaju kablovski operateri. RATEL procenjuje da korisnika interneta preko kabla ima oko 30.000. Jedino kablovski operateri trenutno nude flat pakete od 1Mb/s, po ceni od 75 evra mesečno. Kablovski operateri imaju sopstvenu infrastrukturu koju mogu da prilagodjavaju svojim potrebama. Osamdeset odsto mreže koju koristi 29 kablovskih operatera, medjutim, čine kablovi koji podrazumevaju samo jednosmeran pristup, odnosno distribuciju radio i TV programa. To znači da većina njih i ne pruža usluge pristupa internetu. Iako je RATEL upravo krenula u uvodjenje reda i izdavanje dozvola medju kablovskim operaterima, ostaje činjenica da su kablovski operateri, kada su krenuli u masovan prodor na tržištu neposredno posle promena 2000. godine, medjusobno podelili teritoriju pod veoma netransparentnim uslovima. Gradjani su prema tom dogovoru o preraspodeli, bez ličnog učešća u procesu odlučivanja, dobili operatere koje trenutno ne mogu da menjaju po izboru, a medju kojima vi ne pružaju i usluge interneta. Čitava stvar rezultirala je poražavajućim podacima o broju korisnika interneta u Srbiji. Prema poslednjem istraživanju Centra za proucavanje informatickih tehnologija (CePIT), 24% stanovnika koristi internet. Od toga, skoro 80% internetu pristupa preko dial-up modema. Od 1999. godine, broj korisnika interneta u Srbiji se uvećao oko 5 puta, što predstavlja relativno nisku stopu priraštaja budući da je broj korisnika bio veoma mali. Ono što je u ovom istrazivanju posebno palo u oči, jeste činjenica da čak 52% nekorisnika interneta nema nameru da postane korisnik, i to pre svega jer smatra da im internet nije potreban – to je izjavilo čak 47% nekorisnika interneta. "Uzrok ovog problema ogleda se u neuviđanju svrhe računara – kako u poslovanju tako i u obavljanju svakodnevnih administrativnih poslova. Konkretno, neophodno je omogućiti elektronski pristup svim državnim službama. Potom, građani moraju biti obavešteni i naučeni kako se koriste tehnologije kojima će pristupati tim servisima, a paralelno sa tim neophodno je razviti adekvatnu telekomunikacionu infrastrukturu", navodi CePIT. "Nizak priraštaj novih korisnika kao i dominantno povezivanje na internet klasičnim dial up modemima i prilično visoki troškovi za razvijenije vidove pristupa internetu jasan su poziv za organizovano društveno delovanje u pravcu stvaranja uslova i atmosfere za difuziju interneta kroz sve. Rešenje ovoga problema nalazi se pre svega u liberalizaciji tržišta, u kome država mora imati važnu ulogu kako bi posebno zaštitila kritične socio-demografske grupe", dodaje CePIT u izveštaju o broju korisnika u Srbiji. RATEL Kako bi država preuzela svoju važnu ulogu u razvoju telekomunikacija, neophodna je politička volja. O volji političke elite u Srbiji govori činjenica da je, iako je Zakon o telekomunikacijama donet još 2003. godine, njegova primena počela tek dve godine kasnije. Republička agencija za telekomunikacije, koja je trebalo da počne sa radom 6 meseci po donošenju zakona, imenovana je tek u maju 2005, a praktično je počela da radi pre nepunih godinu dana, i to posle pretnje da će, ukoliko država ne ispuni svoje obaveze, obustaviti rad. RATEL se tek nalazi u procesu donošenja brojnih propisa koji treba da omoguće red u oblasti telekomunikacija. Poverenje u njenu nezavisnost uzdramno je kada je RATEL ponudila na javnu raspravu Strategiju o razvoju telekomunikacija. U nadležnosti RATEL-a, naime, nije da predlaže ovakvu strategiju, niti da o njoj otvara javnu raspravu. Deo Strategije kojim se predvidja produženje monopola Telekoma Srbije shvaćen je kao stavljanje nezavisnog regulatornog tela u službu Telekoma, s obzirom da je predlog za odbranu monopola potekao baš iz RATEL-a. Na okruglom stolu o predlogu Strategije, koji je na poziv RATEL organizovao časopis Republika, predsednik Upravnog odbora RATEL-a Jovan Radunović otvoreno je izjavio: "Nisam sasvim siguran da smo nezavisna institucija. Naš glavni zadatak je da načinimo strategiju". On je, tokom dikusije, rekao da je RATEL dužna da se bori protiv monopola i da to i čini. "Ali u slučaju Telekoma radi se o državnom interesu, a mi nemamo informacije o tome i ne odlučujemo. Recite - to ne može, pošaljite primedbe. Ali mi nismo svemoćni kada je u pitanju ukidanje monopola", rekao je Radunović. Što se tiče Komisije za zaštitu konkurencije, iako je monopol protivan Ustavu i zakonima, ona se pitanjem Telekoma Srbije do sada nije bavila. Time se nisu bavila ni udruženja za zaštitu potrošača. U martu 2003. godine osnovano je Udruzenje korisnika telekomunikacija, sa misijom stvaranja slobodnog telekomunikacionog tržišta. Ovo udruženje, kao i većina ostalih (malobrojnih) inicijativa civilnog društva za liberalizaciju tržišta telekomunikacija, svelo se na internet forum na kome učesnici razmenjuju informacije o posledicama monopola Telekoma Srbije. Broj korisnika interneta u Srbiji je, medjutim, suviše mali da bi online zajednice mogle da prerastu u značajnijeg društvenog aktera. Stejkholderi iz biznis sektora, iako ugroženi politikom Telekoma, o tome ne žele javno da govore, iz straha da ne ugroze odnose sa (jedinim mogućim) partnerom. Pored toga, Telekom Srbija pojavljuje se kao sponzor brojnih medijskih kuća, ili TV emisija, pa, osim povremenih napisa, ni mediji ne ulaze u značajniju kampanju za liberalizaciju. Politička elita u Srbiji oduvek je koristila u javnim preduzecima za udomljavanje zaslužnih stranačkih kadrova i političku trgovinu. O ostalim vezama Telekoma Srbija i vlasti može samo da se nagadja, jer ne postoje pouzdani podaci. Kao interesantna ilustracija tih odnosa mogu da posluže SMS poruke kojima su gradjani Srbije pozivani da izadju na referendum o novom Ustavu Srbije tokom predreferendumske kampanje. Imajući u vidu jeftine razgovore u fiksnoj telefoniji u lokalu, strahovitu izolaciju u kojoj se nalaze gradjani Srbije i činjenicu da su savremene telekomunikacije toliko daleko od njih da se njihovo odsustvo i ne doživljava kao nedostatak, ne čudi činjenica da su problem nerazvijenosti tržišta prepoznali samo korisnici interneta i porodice onih koji su napustili zemlju. Njih ionako, po daleko jeftinijim cenama, zovu odande. |



