Telekomunikacije u Bosni i Hercegovini

29 November 2006

U Bosni i Hercegovini je do početka rata u prvoj polovini devedesetih godina pro�log stoljeća postojala izgrađena telekomunikaciona infrastruktura, koja je uključivala telefonsku i telegrafsku mre�u, te mre�u za prenos podataka. Ukupan kapacitet bh. telefonskih centrala bio je 744.000 telefonskih priključaka. Ratna de�avanja su pričinila veliku materijalnu �tetu na telekomunikacionim objektima, a sa administrativnom podjelom zemlje na dva entiteta dolazi i do podjela u telekomunikacionom sektoru.

Dana�nji Telekom Srpske a.d., teleoperater koji djeluje na teritoriju Republike Srpske, je pravni nasljednik JODP-a za telekomunikacije, nastalog podjelom Javnog preduzeća PTT saobraćaja RS-a. U Federaciji BiH djeluju dva nacionalna telekom operatera. Dioničko dru�tvo BH Telecom, nastalo iz Javnog preduzeća PTT saobraćaja BiH i Hrvatske telekomunikacije d.o.o. Mostar nastalo razdvajanjem HPT-a na Hrvatsku po�tu i Hrvatske telekomunikacije.

Specifičnost Bosne i Hercegovine ogleda se i u postojanju tri nacionalna teleoperatera monopolista, �to se nedovoljno upucenima mo�e učiniti i kao svojevrstan paradoks, jer bi u �normalnim� dr�avama postojanje vi�e od dva teleoperatera samo po sebi nametalo i pretpostavku otvorene tr�i�ne utakmice između različitih telekoma, koja bi rezultirala raznovrznijom ponudom usluga, te određenim pogodnostima za građane, posebno �to se tiče cijena usluga. Ipak, dobri poznavatelji lokalnih prilika znaju da su u jednoj zemlji, sa dva entiteta i tri naroda, i telekomi podijeljeni po nacionalnom ključu i teritorijalno jasno razgraničeni. Cijene njihovih usluga su pribli�no jednake, tako da zasnivanje pretplatničkog odnosa iznosi 76,69EUR kod sva tri operatera, dok jedna minuta lokalnog poziva ko�ta oko 0.0132936 EUR /min (BH Telecom), 0.0138049 EUR /min (HT Mostar) i 0.0102258 EUR /min (Telekom Srpske). Jedna minuta razgovora sa evropskim zemljama iznosi 0.669792 EUR /min (BH Telecom), 0.766938 EUR /min (Telekom Srpske) i 0.942822 EUR (HT Mostar), a sa ostatkom svijeta 0.879422 EUR /min (BH Telecom), 1.27823 EUR /min(Telekom Srpske) i 1.54512 EUR /min (HT Mostar).

Prema istra�ivanjima objavljenim u UNDP-ovoj publikaciji sistem ranog upozoravanja za prvi kvartal 2004. godine i prvi kvartal 2005. godinečju cijele Bosne i Hercegovine, 80,1% domaćinstava ima fiksni telefonski priključak. Istra枴vanje ne pokazuje veliko odstupanje između pojedinih regija �to se tiče penetracije fiksne telefonije. Sa druge strane, jasno ukazuje da je dostupnost telefona u urbanim područjima značajno veća nego u ruralnim. Ovo potvrđuje i ispitivanje �ivotnog standarda građana BiH prema kojem 85% domaćinstava u urbanim područjima ima telefon, a svega 60% u poluurbanim i ruralnim područjima.

Rad svih telekom operatera u Bosni i Hercegovini, kao i proces privatizacije telekoma i liberalizacije telekomunikacionog tr�i�ta, te realizaciju preuzetih zakonskih obaveza i svih pravnih akata vezanih za polje telekomunikacija, nadgleda Sektor za telekomunikacije Regulatorne agencije za komunikacije (RAK). U odluci o Politici sektora za telekomunikacije iz 2002. godine, koju je usvojilo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, nagla�ava se nu�nost da se kroz izbalansiran odnos vremenski kontrolisane liberalizacije i odgovarajuće regulacije, osigura da cjelokupno stanovni�tvo Bosne i Hercegovine ima pristup javnim govornim telefonskim uslugama po pristupačnoj cijeni.

Također, vlade oba entiteta bi trebale u dogovoru sa telekomunikacionim operatorima, izabrati najpovoljniji model i metod privatizacije, da bi proces privatizacije u sektoru mogao započeti u drugoj polovini 2002. godine. Tri nacionalna telekom operatera, prema strukturi kapitala u vlasni�tvu, su jo� uvijek u većinskom dr�avnom tj. entitetskom vlasni�tvu. Tako je BH Telecom d.d. Sarajevo, u vlasni�tvu dr�ave 90%, Telekom Srpske a.d. Banja Luka je u dr�avnom vlasni�tvu sa 65%, a Hrvatske Telekomunikacije d.o.o. Mostar pripadaju dr�avi sa 62,76%.

Danas, na izmaku 2006. godine, proces privatizacije je jo� uvijek na samom početku i predstavlja predmet �učnih rasprava i političkih razmimoila�enja na dr�avnom, entitetskom i stranačkom nivou. U pregovorima o privatizaciji najdalje je oti�la Vlada RS-a koja licitira sa cijenom od 800 miliona KM (koliko eura?) za prodaju 80 % Telekoma Srpske. Takvi planovi nailaze na negodovanje određenih krugova u Federaciji BiH, gdje smatraju da je to preniska cijena, te da se time srozava i cijena preostala dva telekom operatera, koji djeluju na teritoriji Federacije BiH. To otvara i mnoge �pekulacije i rasprave oko pitanja da li se privatizacija telekoma treba obavljati na dr�avnom ili entitetskom nivou i da li u privatizacijskim pitanjima glavnu riječ treba da vode stranke ili specijalizirane dr�avne agencije. Također, mnogi ekonomisti ukazuju da telekomi u BiH vrijede mnogo vi�e nego �to se medijski �pekuli�e da će svaki pojedinačno biti prodan, te da politička prepucavanja oko privatizacije telekoma mogu samo rezultirati obaranjem vrijednosti ovih preduzeća.

Shodno mi�ljenju da se telekomunikacijske usluge najbolje pru�aju u konkurentnim uslovima, konačni cilj Politike sektora telekomunikacija je potpuna liberalizacija usluga, �to do danas jo� uvijek nije u potpunosti učinjeno. Tek početkom ovog mjeseca (novembar 2006) je sa komercijalnim aktivnostima započeo i prvi alternativni telekom operater u BiH - T3 telekom. Cilj T3 telekoma je, kako se navodi u saop�tenju tog operatera, da korisnicima pru�i jeftiniju i jednostavniju komunikaciju u odnosu na one koje su koristili do sada. Prema najavama, cijene za međunarodni saobraćaj bit će 50 posto jeftinije, a za domaći 20 posto od cijena postojećih telekom operatera. Građani mogu postati korisnici usluga kupovinom prepaid kartice na nekom od prodajnih mjesta ili ukoliko su pretplatnici neke od kablovskih televizija, sklapanjem ugovora sa T3 telekomom i kablovskom televizijom. Pravnim osobama će biti ponuđeni ugovori sa automatskom instalacijom potrebne opreme za priključenje na T3 mre�u. Sa novim telekom operaterom ne gube se postojeći brojeve telefona, odnosno i dalje postoji mogućnost paralelnog biranja preko dominantnih operatera. Također, mjesečna pretplata se i dalje plaća samo dominantnom operateru, a kod T3 telekoma samo sekunde obavljenog razgovora. Pojavljivanje T3 telekoma, nakon vi�e godina monopola tri nacionalna teleoperatera, označava i početak procesa liberalizacije telekom tr�i�ta u Bosni i Hercegovini.

�to se tiče mobilne telefonije, na tom polju je postignuta potpuna liberalizacija i trenutno u Bosni i Hercegovini postoje tri operatera mobilne telefonije: BH Mobile, Eronet i Mobi�s. Iako su u početku djelovali samo na određenim dijelovima teritorija, sva tri operatera sada već imaju svoje prodajne centre u svim dijelovima Bosne i Hercegovine, �to svakako pozitivno utiče na pro�irenje ponude usluga i različitih paketa sa sve prihvatljivijim cijenama za korisnike. Posljedično tome, i među korisnicima je sve veći broj onih koji će u odabiru operatera koristiti logikom finansijskog umjesto nacionalnog ili lokal patriotskog interesa. Istra�ivanja rađena na osnovu broja korisnika mobilnih telefona i procjene broja stanovnika u BiH, dovode do zaključka da je individualna mobilna penetracija u BiH 40%.

Prema podacima Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) u BiH ima 151 959 korisnika interneta, koji se registrovani kao fizička lica. Ako se uzme u obzir da prosječna bh. familija ima 3,2 člana, onda dolazimo do podatka da 12,63% domaćinstava, ili gotovo pola miliona građana kroz svoja domaćinstva ima pristup internet tehnologiji. Uzme li se pritom u obzir da u BiH ima 24 532 internet priključaka koja su registrovala pravna lica, te da prosječna bh. firma ima 13 zaposlenih, internet penetracija iznosi čak 24532 x 13 = 318916 građana koji imaju pristup tehnologiji na svom radnom mjestu, �to iznosi oko 8,3%. Odnosno, kada se taj broj sabere sa 12,63% penetracije u domaćinstvima, dobije se pokazatelj od 21% ukupne individalne pentracije interneta u bh. dru�tvu. Interesantno je spomenuti da je procenat penetracije interneta u decembru 2003. godine u EU15 oko 86%, dok je prosjek za centralnu i istočnu Evropu (CEE10) 74%. Tako, na primjer, Bugarska bilje�i stepen od 47%, Rumunija 41%, a Slovenija nevjerovatnih 94%38. Ovo samo govori da bh. dru�tvo ozbiljno zaostaje za susjednim zemljama. Razloge za takvo stanje ponajprije treba tra�iti u finansijskoj oskudici velikog dijela stanovni�tva, ali, osim toga, jo� jedan od bitnih razloga sporog napretka u ovom sektoru je i neadekvatna ponuda internet usluga. Prema podacima Regulatorne agencija ze komunikacije (RAK), broj davalaca internet usluga (Internet Service Provider) koji su dobili radne dozvole je 41. Taj broj se nije bitno mijenjao proteklih godina, kao ni spektar usluga koje ovi ISP-ovi nude, iako je uveden niz novih servisa od strane glavnih telekom operatera. U 2005 godini, 84 000 korisnika je putem dial up veze pristupalo internetu. Mjesečna pretplata za dial up iznosi 6km za obični korisnički paket, i 0,01km po minutu provedenom na internetu. �irokopojasna tehnologija je u BiH stigla tek krajem 2003. godine. Broj ADSL pretplatnika za 2005 godinu je iznosio 4845. Cijene ADSL usluga, zavisno o paketu koji �elite, se kreću od 35km do 60km, a postoje i skuplje varijante bez limitiranog downloada i uploada. �to se tiče penetracija kablovskog interneta, u BiH ukupno ima 4751 registrovana korisnika kablovskog interneta. Također, broj korisnika be�ičnog interneta u BiH u 2005. godini je 3046.

Prema UNDP-ovom izvje�taju o e-spremenosti bh. dru�tva za 2005. godinu, dial up je jo� uvijek najpopularni vid veze na internet, koji ostvaruje 48,7% ispitanika. Relativno visok stepen kablovske penetracije od 26% pokazuje da �irokopojasne tehnologije uzimaju maha, prvenstveno zahvaljujući privatnom sektoru.

Problematika nedovoljnog razvoja informacionog sektora u bh. dru�tvu je prepoznata kao problem, pa je u Novembru 2004.godine Vijeće Ministara usvojilo Politiku, Strategiju i Akcioni plan razvoja informacionog dru�tva u Bosni i Hercegovini. Ovaj proces je vođen od strane Ministarstva komunikacija i transporta BiH i Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP). Na�alost, do dana�njeg dana, BiH se ne mo�e pohvaliti aktualizacijom ove teme, te razvoj informacionog dru�tva nije prepoznato u javnosti kao tema kojoj bi se pridavao neki veći značaj.