Makedonija: Zakoni su tu, i dalje oskudno javno financiranje
|
Građani kroz svoje aktivnosti doprinose sveobuhvatnijem društvenom razvoju i poboljšanju kvalitete i standarda života. Razvoj civilnog društva ima iznimnu važnost za temeljne demokratske i pluralističke vrijednosti u zemlji, kao i u promociji svijesti građana o potrebi za širim društvenim angažmanom.
Ne postoji općeprihvaćena definicija građanskih organizacija. Ipak, prema definiciji UN-a, građanske organizacije su ”...neprofitne, dobrovoljne grupe građana organizirane na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini s ciljem bavljenja pitanjima od javnog interesa. Ciljno orijentirane i sastavljene od ljudi koji dijele zajedničke interese, te organizacije pružaju širok spektar usluga i humanitarnih aktivnosti, predstavljaju potrebe građana pred vlastima, nadgledaju javne politike i implementaciju programa te podupiru participaciju civilnog društva na nivou zajednice. Zakonodavstvo je jedan od temelja koji osigurava funkcioniranje građanskih organizacija. Važno je da zakoni koji reguliraju funkcioniranje nevladinih organizacija budu fleksibilni i nerestriktivni te da štite neovisnost organizacija. Zakoni moraju omogućiti jednostavnu i jednoznačnu implementaciju, prije svega po pitanju osnivanja i registracije, kako bi se promicalo osnivanje nevladinih organizacija. Sudeći prema tekstu Zakona o građanskim udruženjima i fondacijama iz 1998, građanima je omogućeno osnivanje udruženja i fondacija. Ovo su dvije osnovne forme neprofitnih organizacija: udruženja utemeljena na članstvu i fondacije utemeljene na financijskim sredstvima. Ustav i zakoni Republike Makedonije ne sadrže nikakva ograničenja u pogledu aktivnosti koje mogu provoditi udruženja građana ili fondacije, uz nekoliko iznimaka koje navodi Zakon. Za osnivanje udruženja je potrebno najmanje pet punoljetnih osoba, državljana Makedonije. Fondaciju može osnovati jedan ili više osnivača, a osnivački kapital ne može biti manji od 5.000 eura u denarskoj protuvrijednosti. Procedura registracije je relativno jednostavna i kratka - traje između 30 i 60 dana. Udruženja i fondacije obavezne su podnijeti prijavu uredu za registraciju u roku od 30 dana od prihvaćanja akata o osnivanju, a taj ured je obavezan donijeti odluku u roku od 30 dana od primanja zahtjeva. Ovjerena kopija odluke mora se dostaviti prijavljenoj organizaciji u roku od tri dana od njenog donošenja. U ovom trenutku u Makedoniji ima oko 6.000 registriranih građanskih udruženja. Institucionalna dimenzija U novembru 2004. Vlada je prihvatila inicijativu za uspostavu Odjeljenja za suradnju s nevladinim organizacijama. Ovo pokazuje volju za uspostavom odnosa povjerenja i suradnje s civilnim sektorom. Pravilnikom o internoj organizaciji Generalnog sekretarijata Vlade popisane su zadaće obaveze Odjeljenja:
Uz Odjeljenje, na jačanju nevladinog sektora djeluju i dva druga tijela: Makedonski ženski lobi i Parlamentarna lobistička grupa za promociju prava osoba s invaliditetom. Sudjelovanje u kreiranju javnih politika U posljednjih nekoliko godina, udruženja i fondacije su se pokazali vrlo uspješnima u području kreiranja javnih politika, suradnji s institucijama vlasti, posebno u pogledu bavljenja pitanjima koja su važna za pojedine skupine, kao što su Romi, žene, osobe s invaliditetom, zaštita okoliša, socijalne usluge i sl. Slična suradnja postoji i u području zakonodavstva i nacionalnih strategija o velikom broju tema, kao i u području humanitarnog djelovanja. Velik broj zakona je promijenjen i usvojen na inicijative građanskih organizacija: Zakon o socijalnoj pomoći i Zakon o obitelji; Zakon o državljanstvu; Zakon o azilu; veći broj zakona koji reguliraju prava djece i osoba s invaliditetom; Zakon o sprečavanju sukoba interesa; Zakon o slobodnom pristupu informacijama; Zakon o donacijama i sponzorstvu (izvor: Strategija suradnje s gradjanskim organizacijama). Civilni sektor je također odigrao važnu ulogu u pripremi većeg broja strategija: Nacionalne strategije obrazovanja (2006.); Nacionalne strategije informacijskog društva (2005.); Nacionalne strategije redukcije siromaštva (2002.); Strategije za Rome (2004.); Nacionalnog izvještaja o održivom razvoju (2002.), itd. Strateški dokumenti Nastojeći unaprijediti suradnju s građanskim organizacijama, potpomagati njihov razvoj i jačati važnu ulogu koju te organizacije imaju u zadovoljavanju potreba građana predstavljanju civilnih aktivnosti, Generalni sekretarijat Vlade usvojio je Strategiju suradnje s civilnim sektorom i akcijski plan Strategije. Strategija pokriva razdoblje od 2007. do 2011. Građanske organizacije su bile aktivno uključene u pripremu, a njihove primjedbe, sugestije i prijedlozi su uključeni u Strategiju. Mjere navedene u Strategiji direktno se odnose na udruženja i fondacije, kao organizacije koje čine civilni sektor. Usvajanje Strategije bila je pravna obaveza Vlade kako bi unaprijedila razvoj civilnog društva kao važnog "psa čuvara" demokracije. Akcijski plan, s druge strane, navodi konkretne rokove za implementaciju aktivnosti, kao što je poboljšanje okvira javnog financiranja, koji bi trebao biti usvojen 2007. i aktivnog sudjelovanja predstavnika i predstavnica nevladinih organizacija u savjetodavnim tijelima (2007. - 2008.). Ostaje da se vidi kada i kako će Vlada implementirati ove mjere. Financiranje nevladinih organizacija Zakonodavstvo omogućuje građanskim udruženjima i fondacijama da primaju donacije od države, u skladu sa zakonski definiranom procedurom. U ovom trenutku, Vlada financira fondacije i građanska udruženja iz nekoliko izvora: a) Svake godine, Vlada raspoređuje sredstva iz budžeta, u skladu s Odlukom o kriterijima i proceduri raspodjele financijskih sredstava fondacijama i građanskim udruženjima. Ukupna raspoređena sredstva u okviru ovog programa iznose 15.000.000 denara (oko 244.000 eura) - manje od 1% budžeta. Ministarstvo financija objavljuje javne pozive za podnošenje prijedloga, a Vladina komisija odlučuje koje organizacije dobivaju donacije. Lista organizacija kojima su dodjeljena sredstva objavljuje se u službenom listu Republike Makedonije. Procedura dodjele se provodi prema skupu unaprijed postavljenih kriterija i ograničena je na prije svega na na sportske aktivnosti i kulturne institucije. Budući da su udruženja i fondacije danas djeluju u bitno većem broju područja za čiju potporu je država zainteresirana, postoji rastuća potreba za proširivanjem i unapređivanjem ovih kriterija i procedura. Također, identificirana je potreba da se osigura snažnija odgovornost organizacija za sredstva u smislu trošenja, kako bi se osiguralo da se sredstva koriste točno za onu svrhu za koju su i namijenjena. b) Sredstva se također distribuiraju kroz budžete ministarstava i drugih Vladinih institucija. Na primjer, Agencija za mlade i sport ima fond za potporu projektima nevladinih organizacija. Zakonom o socijalnoj pomoći uvedena je mogućnost da vlada ugovara usluge s civilnim sektorom. Prvi primjer ovakvog ugovaranja ostvaren je 2001. kada su nevladine organizacije u ime Ministarstva rada i socijalne politike primile raseljene osobe u svoje prihvatne centre. Ovakvi instrumentalni pristupi civilnom društvu trebaju se temeljiti na povećanju financijskih sredstava kroz pružanje ugovorenih usluga, prema skupu kriterija i indikatora uspjeha. Postupak licenciranja nevladinih organizacija koje se žele profesionalno angažirati u polju socijalnih usluga za koje će biti financirane iz budžeta, upravo je u izradi. Ipak, važno je da nevladine organizacije ne postanu u potpunosti ovisne o financiranju od strane Vlade. c) Vlada raspoređuje sredstva na temelju Zakona o lutriji i igrama na sreću (2001.). Svake godine donosi se odluka o redistribuciji sredstava prikupljenih od lutrije i igara na sreću - najčešće sportskim organizacijama, Savezu organizacija osoba s invaliditetom i Crvenom križu. Lutrija i igre na sreću su važan izvor potpore nevladine organizacije u zemljama regije. Stoga također postoji potreba za uspostavom baze podataka o usporednim iskustvima kao i promišljanju mogućnosti da se nadopuni Odluka i proširi krug organizacija koje udovoljavaju uvjetima za financiranje. Porezne politike i promicanje dobrotvornog rada i volonterstva Uz direktno financiranje iz budžeta, država pomaže civilni sektor kroz porezne politike. U tom smislu, postojeće zakonodavstvo nudi niz rješenja namijenjenih promicanju rada građanskih udruženja i fondacija. Na primjer, Zakon o donacijama i sponzorstvu u javnoj domeni (2006.) uvodi povrat poreza za privatne osobe i poslovne organizacije za donacije i sponzorstva nevladinim organizacijama koje djeluju u poljima od javnog interesa. Također, Zakon o porezu na dodanu vrijednost oslobađa od oporezivanja dobara doniranih domaćim organizacijama od stranih donatora. Ovi pozitivni trendovi nameću potrebu definiranja novih pravaca, u skladu s direktivama Evropske unije, dobrim praksama iz regije i lokalnom situacijom - kako bi se stvorili uvjeti za poboljšanje rada nevladinih organizacija. Evropska unija u svojim Izvještajima o stabilizaciji i pridruživanju iz 2002, 2003. i 2004. zauzima sličan stav. U tim se izvještajima procjenjuje kako je financiranje nevladinih organizacija slabo, kako ne postoji porezna stimulacija građanskih udruženja i fondacija te kako bi pravni okvir trebao znatno bolje djelovati na razvoju sektora. Vlada je također ču nekoliko navrata naglasila važnost volonterstva kao važnog segmenta civilnog društva, budući da ono omogućuje da građani daju direktne doprinose razvoju zajednice. Nevladine organizacije u Makedoniji i u regiji sve više se u svojim aktivnostima oslanjaju na volontere, pa su i za to područje sve važnija zakonska rješenja, usklađena sa standardima Evropske unije, kojima se promiče volonterstvo i omogućuje mobilnost volontera. |
Verzija za stampanje
Nazad na vrh
