Srbija: Vlada OCD vidi kao rivale i nuzno zlo
|
Šest godina nakon demokratskih promena, neprofitni sektor u Srbiji i dalje čeka na pravnu regulativu koja bi uredila načine rada i odnose sa državom. Iako su obe vlade posle 2000. godine najavljivale novi zakon o udruženjima gradjana, i uprkos činjenici da je Srbija prijemom u Savet Evrope u aprilu 2003. godine preuzela obavezu da u roku od godinu dana donese takav zakon, pravni status NVO i danas je regulisan Zakonom o udruživanju građana u udruženja, društvene organizacije i političke organizacije iz bivše SFRJ i Zakonom o društvenim organizacijama i udruženjima građana Srbije iz 1982. godine.
Zbog toga, u Srbiji je danas moguće na dva načina registrovati nevladinu organizaciju - prema republičkom zakonu u Ministarstvu unutrašnjih poslova, a prema bivšem saveznom u Ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu. Posebnim Zakonom o zadužbinama, fondacijama i fondovima uredjen je rad ovog tipa neprofitnih organizacija, za koje je nadležno Ministarstvo kulture. Iako omogućavaju relativno jednostavnu proceduru osnivanja NVO, ovi zakoni su arhaični i ne odgovaraju današnjim potrebama neprofitnog sektora. U njima se ne pominje saradnja države i nevladinog sektora, niti postoji ni zakonom uredjeni način na koji NVO mogu da konkurišu za sredstva iz budžeta za realizaciju svojih projekata ili da, recimo, iznajme ili dobiju na korišćenje prostor u u državnoj svojini za svoje aktivnosti. "Svi oblici saradnje između države, teritorijalne autonomije i lokalne vlasti odvija se na potpuno ad hoc osnovi, što naravno stvara uslove za potpunu arbitrernost i samovolju države i nedostatak pravne sigurnosti i mogućnosti za održivi ekonomski razvoj i smanjenje zavisnosti od stranih donacija NVO sektora", navodi mr Tatjana Pavlović - Krišanić u Analizi pravnog okvira delovanja civilnog drustva u Srbiji napravljenoj za ProConcept. U junu 2006. godine, Vlada Srbije usvojila je Predlog zakona o udruzenjima gradjana, čiji je tekst - pod pritiscima OEBS, Saveta Evrope i EU - usaglašen sa stavovima predstavnika neprofitnog sektora. Ovaj zakon, medjutim, nije stigao da bude usvojen u parlamentu pre izbora 21. januara 2007, pa u ovom trenutku, kada su tek počele konsultacije o formiranju nove vlade, nije poznato da li će ovakav predlog izaći i pred novi saziv parlamenta, ili će tekst doživeti promene. Predlog zakona olakšava registraciju udruženja građana koja je dobrovoljna, a nevladinu organizaciju osniva najmanje troje gradjana. Predlog garantuje slobodu delovanja, ali propisuje i mogućnost zabrane nevladine organizacije koja krši Ustav Srbije. Predstavništvo stranog udruženja ima pravo da deluje slobodno na teritoriji Srbije, navodi se u ovom predlogu. I strana nevladina organizacija može biti zabranjena ukoliko krši Ustav i zakone, a odluku donosi Vrhovni sud Srbije. Predlog zakona predvidja da udruženje može sticati imovinu od članarine, dobrovoljnih priloga, donacija i poklona (u novcu ili naturi), finansijskih subvencija, ostavina, kamata na uloge, zakupnine, dividendi i na drugi zakonom dozvoljeni način. Omogućeno je da država, pokrajina i lokalne samouprave daju donacije nevladinim organizacijama. Udruženja građana koja su iz javnih sredstava dobila subvencije moraju najmanje jednom godišnje da podnose izveštaj o radu i korišćenju sredstava. Neprofitne organizacije kao mala preduzeća Ipak, čak i ukoliko Zakon o udruženjima uskoro bude donet, naprofitno sektor u Srbiji moraće da se izbori za niz drugih zakonskih rešenja kako bi omogućile održivost NVO. Reč je o setu novih zakona o finansijskom položaju neprofitnog sektora. Naime, poreski zakoni u Srbiji ne razlikuju NVO od drugih profitabilnih organizacija. Neprofitne organizacije, podjednako kao i profitne, plaćaju PDV, poreze i doprinose za socijalno i zdravstveno osiguranje za zaposlene, kao i porez prilikom nabavke opreme. List Politika u februaru 2005. godine skrenuo je pažnju na činjenicu da Prihvatilište za smeštaj odraslih, iako se brine o socijalno najugroženijima, plaća porez na dodatu vrednost za hranu koju kupuje za bskućnike. Istovremeno, dodaje list, u restoranu Skupštine Srbije, poslanici ne plaćaju PDV. Tokom 2005. godine, usvojene su izmene i dopune Zakona o PDV, kojima je ukinut PDV na donacije i humanitarnu pomoć. Time su konačno prekinute apsurndne situacije u kojima je iznos PDV-a na humanitarnu pomoć iz inostranstva često daleko premašivao mogućnosti domaćih organizacija kojima je bila namenjena. Ipak, poreski organi u pojedinim slučajevima donacije iz inostranstva tretiraju kao poklone koji su podložni oporezivanju. Početkom ove godine, poreska policija donela je odluku da Komitet pravnika za ljudska prava (Jukom) treba da plati porez na donacije iz insotranstva u iznosu od 5%, što je stopa poreza na poklone, kao i 18% na donacije iz zemlje. Od plaćanja PDV-a oslobađene su samo neke neprofitne organizacije i to u oblastima kulture, nauke kao i registrovane verske ustanove. S obzirom da ih poreska uprava svrstava u mala preduzeća, sve NVO su, po završnom računu, u obavezi da do 10. marta tekuće godine plate porez na dobit za prethodnu godinu. U odnosu prema neprofitnom sektoru treba pomenuti i činjenicu da država poreskom politikom ne stimuliše privredni sektor na davanja u dobrotvorne svrhe i filantropska davanja. "Povlastice koje su pre nekoliko godina i postojale - recimo za izdatke u neprofitne delatnosti od strane preduzetnika, ukinute su i sada vaše samo za preduzeća. U tom smislu ... predviđeno je da se izdaci preduzeća za zdravstvene, obrazovne, naučne, humanitarne, verske, zaštitu čovekove sredine i sportske namene, priznaju se kao rashod u iznosu najviše do 3,5% od ukupnog prihoda. Zakonom je takođe predviđeno da se izdaci za humanitarne namene priznaju se samo ako su izvršeni preko humanitarnih organizacija registrovanih za te namene. Dakle, za humanitarne namene koje donatori - pravna lica i preduzetnici izvrše preko humanitarne organizacije registrovane za te namene priznaju se u poreskom bilansu donatora u okviru ukupnih napred navedenih izdataka do 3,5 % ukupnog prihoda", navodi mr Tatjana Pavlović - Krišanić u analizi pravnog okvira delovanja civilnog društva u Srbiji. Iako postoji Zakon o donacijama i humanitarnoj pomoći, ali ne i Zakon koji se odnosi na poreske olakšice za davanja u dobrotovrne svrhe i filantropiju. Ispitanici koji su učestvovali u istrazivanju CIVICUS Indeksa civilnog drustva u Srbiji slažu se da se sadašnjom poreskom politikom ne stimulišu bilo kakvi oblici davanja namenjenih organizacijama civilnog društva. Nužno zlo Istraživanje Federacije nevladinih organizacija Srbije (FeNS) o stanju NVO sektora u Srbiji iz 2005. godine pokazalo je da je većina od 516 anketiranih organizacija nezadovoljna odnosom države prema NVO sektoru. Čak 62% odsto anketiranih smatra da je država nezainteresovana i da potcenjuje značaj NVO sektora, dok 25% smatra da država NVO doživljava kao suparnike. Ipak, najčešće pod pritiskom stranih donatora koji finansiraju pojedine sektore reforme u Srbiji, vlada je bila prinudjena da uključi NVO u izradu strateških dokumenata, poput Strategije za smanjenje siromaštva. Jedan od primera dobre saradnje države i neprofitnog sektora predstavlja i uključivanje ženskih grupa u obuku pripadnika policije kako da se ponašaju u slučajevima kada intervenišu zbog porodičnog nasilja. Ženske grupe bile su uključene i u izradu Zakona o nasilju u porodici. Ova saradnja, koja je postojala za vreme vlade Zorana Djindjića, medjutim, skoro je sasvim ugašena dolaskom vlade Vojislava Koštunice. Sveukupni odnos države prema neprofitnom sektoru obeležen je nerazumevanjem, a često i antagonističkim stavom prema NVO. Dok postoji odredjena podrška "benignim" organizacijama - sportskim ili umetničkim udruženjima, kao i organizacijama koje često preuzimaju socijalnu ulogu države, odnos prema organizacijama koje se bave ljudskim pravima, naročito pitanjima ratnih zločina ili Haškog tribunala, otvoreno je neprijateljski. Osim što o tome svedoči sistem poreskih olakšica, o podršci države samo jednom delu neprofitnog sektora govori i činjenica da se 40% prihoda budžeta Srbije iz igara na sreću koristi za finansiranje Crvenog krsta i drugih društvenih organizacija i udruženja građana koje sprovode programe u cilju zaštite i unapređenja položaja osoba sa invaliditetom, ustanova socijalne zaštite, socijalno-humanitarnih organizacija, sporta i lokalne samouprave. "Država ima selektivan odnos prema organizacijama civilnog društva. Država se, recimo, ne meša u rad kućnih saveta, finansijski donekle podržava organizacije koje su usmerene na zdravstvena i socijalna pitanja, sa delom sektora koji je usmeren na smanjenje siromaštva ima donekle partnerski odnos, a na sportska i kulturno umetnička društva gleda sa simpatijama", navodi se u izveštaju CIVICUS Indeksa civilnog društva. Medjutim, u izveštaju se citira i saopštenje evropske komisije, prema kome su "pogoršani odnosi sa delom civilnog sektora i medijima koji su pokrenuli pitanja ratnih zločina, posebno masakra u srebrenici, zatim masovnih grobnica i Evropska komisija smatra da ovakav stav Vlade odražava kontinuiranu nemogućnost da shvati ulogu civilnog društva i medija u demokratskom društvu i zabrinjavajućutendenciju ka političkom mešanju u njihov rad". Kroz neprijateljske i etiketirajuće nastupe Vlade prema ovakvim organizacijama i u javnom njenju stvara se veoma negativan odnos prema njima. Odnos Vlade prema organizacijama koje insistiraju na primeni Zakona o dostupnosti informacija od javnog značaja, smanjenju korupcije, nemešanju u rad sudstva, pitanjima vezanim za vojsku, ekološkim organizacijama i slično, "umesto partnerskog odnosa uočljiv je najčešće odnos ignorisanja, udružen s povremenim premlaćivanjima, opstrukcijama, zaplenama, itd", dodaje se u izveštaju CIVICUS Indeksa civilnog društva. Sveukupno, Vlada neprofitni sektor tretira kao "nužno zlo", i izbegava da sa nevladinim organizacijama razvije partnerski odnos. Osim što nema Zakona o udruženjima gradjana, u Srbiji ne postoje ni državna tela ni strateška dokumenta koja bi se bavila neprofitnim sektorom. Federacija nevladinih organizacija Srbije (FENS) na skupštini održanoj u oktobru 2006. godine zaključila je da je jedan od prioriteta rad na institucionalnom povezivanju sa državnim institucijama i da je neophodno da se uspostavi razgovor između civilnog društva i zvaničnih institucija. Na skupštini je doneta i odluka da FeNS svoje aktivnosti u narednom periodu usmeri ka izradi strategije za razvoj civilnog društva, kako bi se ovaj značajni segment svakog građanskog društva razvijao na brži i održiviji način. |



